Sportski direktor ‘bilih’: Zašto se čeka s transferima? Ozbiljni klubovi tako rade, jako pazimo

Sportski direktor Hajduka Mindaugas Nikoličius gostovao je u programu Hajdukove klupske televizije. Govorio je o početku sezone, aktualnim rezultatima te očekivanjima do kraja prijelaznog roka, kako kada su u pitanju ulazni, tako i izlazni transferi, poput Vuškovića, Žapera, Perišića. Ponovio je kako Hajduk pomno prati situaciju na tržištu te će u skladu s potrebama i reagirati.

– Puno sam bolje kad smo potpisali nekoliko igrača. Za mene je ovo teško razdoblje, svi su na odmoru, a ja sada najviše radim, nekad ne spavam zbog stresa jer želiš što više ostvariti što si zamislio, imaš pritisak dovođenja igrača što prije. Posao nije jednostavan, bitno je dovesti igrače, ali i da se on što prije uklopi u veliku sredinu kao što je Hajduk. Mediji često poentiraju jesu li prinove ili pojačanja, to je pomalo podcjenjivanje našeg rada. Ne znači da će neko veliko ime uspjeti, a neko manje poznato ime uspije. Ulažemo puno truda, neki igrači koji su završili u Hajduku praćeni su po godinu, dvije, tri… Po meni je dobar sportski direktor koji od deset dovedenih igrača dovede šest – sedam dobrih. Pogotovo je teško u Hajduku, čiji je dres težak, sredina ima velika očekivanja…Puno je faktora da igrač bude uspješan ili ne – započeo je sportski direktor ‘bilih’.

POGLEDAJTE VIDEO: Sažetak utakmice Hajduk – Rijeka (1-0)

Sve utakmice SuperSport HNL-a gledajte samo na MAXSport kanalu Hrvatskog Telekoma.

Dobro govorite naš jezik, koliko vam je trebalo?

– Pričam ruski, malo i poljski, nije bilo toliko teško, prijelomni moment je kad sam došao u Split. U Zagrebu sam više pričao engleski, ali kad sam došao ovdje svi su sa mnom pričali na hrvatskom i nisam imao izbora. Moja žena je jedina pričala na engleskom, ali i djeca i ona sada smo na hrvatskom. U početku nije bilo lako, kad me žena prvi put dovela roditeljima bio je to šokantan moment to nepoznavanje jezika. Normalno je poštovati prema državi u kojoj radiš da pričaš jezik zemlje u kojoj radiš. 

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Dolazite iz zemlje i grada koji su poznati po košarci. 

– Odrastao sam u kraju u kojem ima puno hotela, a vlasnik tih hotela je imao klub u Škotskoj. Kada je vidio moju ljubav prema nogometu i koliko znam, on me uzeo pod svoje i dao mi priliku. Bio sam jako mlad, 21 godina, ali kad sam došao u Škotsku on je uzeo direktora koji je vodio Glasgow Rangerse 20 godina, od njega sam puno naučio. Te 2.5 – 3 godine je bilo izazovno, puno sam naučio, pogotovo kako ne treba raditi… To je bila škola u kojoj sam puno naučio, to je bio ozbiljan temelj. Magistrirao sam pravo ali uvijek sam želio raditi u nogometu. Nakon Škotske sam se vratio u Litvu, “vratiti dug”… U Žalgirisu je bilo jako teško stanje, čak su ultrasi osnovali i drugi klub. Radili smo na projektu ozbiljnog Žalgirisa, na koji će navijači biti ponosni, ispalo je na koncu bolje od očekivanja, napravili smo fuziju s tim navijačkim klubom i sada klub jako dobro funkcionira sa stabilnim budžetom… Kad sam bio u Žalgirisu osvojili smo 15 trofeja.

Kako Litvanci gledaju na Hrvate?

– Hrvati se jako brzo adaptiraju na našu ligu, nema toliko pritiska, nema toliko medija i navijača, tamo se čekaju europske utakmice i osvajanje prvenstva. Ja sam doveo Švrljugu, Grgurevića, puno nogometaša. Jako je tamo ugodno živjeti i igrati ali nema nogometnog ambijenta koji svi želimo. 

Kad ste odlučili da je Hrvatska vaša nova destinacija?

– Kad sam se zasitio i tražio iskorak. Ja sam tri puta odlazio jer nisam želio biti u komfor zoni, da nema izazova, da ne ideš naprijed. Tako sam iz Žalgirisa koji je igrao Ligu prvaka otišao u Hrvatsku u klub iz druge lige. Moja motivacija je napredak, to je jedino bitno, jako sam zahvalan ljudima koji su mi dali priliku, klub koji sam zatekao i ostavio nije isti. Kada sam otišao ponosan sam što je Gorica ozbiljan klub u hrvatskim okvirima. Doveli smo neke igrač koji su napravili velike transfere, kao što je Atiemwen, Lovrić, a ja sam najviše ponosan na Kristijana Kahlinu, koji je bio kapetan, on je bio 50% momčadi, čovjek koji je radio dobre stvari za klub, držao svlačionicu… Nije slučajno da je on napravio transfere u Ludogorec, pa u MLS. Ili recimo Čaglja kojeg sam zatekao u Gorici, koji je donio dosta toga srcem…

Zašto Hajduk?

– Ja sam odrastao u skupinama ultrasa, od 10-12 godina kao dijete. Klubovi koji imaju taj stil života, koji su praćeni, to me posebno zanimalo. U Gorici mi je to najviše nedostajalo, navijačka skupina koja je uz klub. U Poljskoj je velika scena ultrasa… To me uvijek fasciniralo, kad sam došao u Hrvatsku vidio sam što Hajduk ima u tom smislu, i pitao sam se zašto nisu uspješni. Raspitivao sam se, takvi su klubovi interesantni jer postoje razlozi zašto ne mogu dobiti ono što zaslužuju. 

Foto: Hajduk Digital TV

Kako je izgledao prvi kontakt?

– Predsjednik Jakobušić je donio neku novu energiju, gledao sam prvu press konferenciju, dao je nadu da će biti drugačije. Kad me prvi put nazvao osjetio je da možemo neke stvari mijenjati. Nije lako, sad imamo nakon dvije i pol godine drugačiju percepciju.

Je li bilo teško donositi odluke usred sezone?

– Nije bilo jednostavno i lako, kad sam došao prve pripreme su bile na Braču, pričao sam s igračima, šjor Boro je bio privremeni trener. Osjetio sam da ljudi nisu navikli na kontinuitet, kad dođe novi čovjek ne doživljava te jer će za tri mjeseca doći netko drugi. Ali iskustvo menadžmenta i gas koji je dao predsjednik, to mi je pomoglo. U prvih šest mjeseci dosta toga smo presložili, napravili drugačije, ljude cijenili po rezultatima i onome što daju klubu, a ne koliko godina rade u klubu i koga poznaju. Ja nemam prijatelja, ne idem po kafićima, fokusiran sam na obitelj i posao. Žena mi govori da ne trebam ni dolaziti kući jer me nema nikad. Pošaljem ih u Seline, a ja od ranog jutra do kasno radim za Hajduk. Osjećamo da smo došli do nekog trenutka, do situacije koja je dobra, da smo pokriveni na svim pozicijama, imamo ozbiljne temelje s kosturom, personalityjem, imamo nadu da ova sezona može biti jako interesantna za sve navijače Hajduka.

Ako treba Hajduk pojačanje, kako to ide?

– Imamo skautski odjel, imamo ljude koji rade puno, gledaju utakmice, igrače, nogomet se mijenja. Imamo sastanke, recimo imao sam plan momčadi dvije godine unaprijed. To ovisi o igračima koje želiš prodati, pa je vezano za dovođenje drugih, pa imate ponude koje nisi planirao… Moraš imati dugoročnu i kratkoročnu strategiju. Imam tim u sjeni, pratimo igrače, popunjavamo njihov broj… Odaberemo par njih, kopamo informacije, šest – devet mjeseci i kad stupimo u kontakt s agentima počinje veliki proces. Treba to pogledati i trener i ja, iz te skraćene liste dolazimo do konkretnog imena, s njim se razgovara i gleda uživo. Odradi se puno večera, ideš tamo, gledaš ga, upoznaješ ga, dobiješ neki dojam… Svih pet koje smo doveli dosta smo razgovarali uživo ili preko Zooma… U zadnjoj fazi dolaziš predsjedniku, predstavljaš mogućnosti, financije…, ide se po suglasnost… Izgleda komplicirano, ali je kod nas dobro posloženo. 

Kako se događa da Hajduk dovodi igrače kasno?

– Ozbiljni klubovi u Europi tako rade. Taj kalibar igrača koji mi želimo dovesti dolaze iz boljih liga. To što su oni igrali u boljem okruženju imaju i bolje ponude. Zato se odugovlači, oni imaju vrijednost, moraju se i oni odlučiti. Nisu to igrači ispod radara iz njemačke četvrte lige. Ovo su ozbiljni igrači, koji biraju, u njihovo dovođenje treba uložiti trud. Novac je tu zadnja stavka, takvi igrači prvo gledaju nogomet, je li mogu napredovati, kakva je liga, što mogu osvojiti, gdje mogu dalje ići, to su igrači koji mogu iz Hajduka otići s trofejem u neki veći klub i napraviti životni ugovor. Moufi i Diallo su bili u reprezentacijama, to je prednost, oni kad završe sezonu otišli su u Afriku, nisu imali odmora, tek su završili odmor i za njih je ovo jako rano. Doveli smo ih najranije što je bilo moguće… Imamo jasnu strukturu i budžet, na to pazimo jako, bitno je i po strategiji koliko je domaćih igrača, regionalnih, stranih… Prošle sezone sam gledao stopera slovenske reprezentacije, pričao sam s četiri čovjeka i svi su mi rekli drugačije. To je bio veliki upitnik za mene, tko je taj čovjek, nije to baš tako lako… Tu je bitan i trener, nikad nisam u 20 godina doveo igrača bez trenera. Trener mora dati svoje mišljenje o svima. Za Šarliju je Leko pričao direktno s trenerom Panathinaikosa.

‘Žaper nas zanima, ali zasad se nismo dogovorili’

Kako je bilo pregovarati s Nikolom Kalinićem?

– Tu je veliki posao odradio predsjednik, z amene je bio užitak raditi s Nikolom ovih godinu i pol dana.  

Kako je bilo s Valdasom Dambrauskasom?

– Valdasa sam tri puta povlačio, u Žalgirisu sam mu dao prvu priliku u ozbiljnom klubu, kao neafirmiranom treneru. Kad sam ga pozvao u Goricu nakon Sergeja bilo je dosta sumnji, a što se tiče Hajduka to je bio moment, odlučili smo se za njega jer poznaje ligu i može napraviti iskorak. Ludogorec je stabilan, ima svoju struktriuru ali ga vode dva čovjeka svojim privatnim novcem u malom gradu. Za njega je bio veliki iskorak Hajduk. Ispočetka je bilo sve dobro, osvojen je trofej, ali Hajduk troši ljude. Svi koji radimo ovdje imamo rok trajanja, zavisi o poziciji, priostupu, a pozicija trenera je jako teška. Kad dolaze situacije koje ne idu u dobrom smjeru, mi kao odgovorni moramo reagirati. Zahvalan sam što je dao klubu, svi mi koji vodimo osjetili smo da trebamo promjenu i donijeli smo takvu odluku. Hajduk je veliki klub, ima svoju veličinu i nije to jednostavno kako izgleda. 

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Ozbiljan broj igrača došao je u vašem mandatu, tko je posebno ostavio dojam na vas?

– Ne bih izdvajao, svaki dolazi s razlogom, svakome želim uspjeh, svi mi želimo najbolje igrače… Ali ima igrača koji su rotacijski, ima ih koji su tu zbog nekih ciljeva koje traži Hajduk. 

Što se promijenilo u poslovanju Hajduka da dolaze poznata imena u najboljim godinama?

– Kako klub napreduje, tako i mi napredujemo. Hajduk želi biti pravi, igra ozbiljan nogomet, imamo veliku podršku, nije to mala stvar. Osvajanje Kupa neki podcjenjuju, ali nije to tako, ne osvaja se dva puta Kup samo tako. To što smo mi do sada odradili, koje smo igrače dovodili, lakše je projekt Hajduk prodati nekom poznatom igraču. Odjidja je mogao birati financijski bolje opcije, ali kad smo se našli s njim, kad smo mu objasnili zašto bi trebao doći, on je shvatio da želi osvojiti, da želi biti pobjednik, a ne zarađivati pred kraj karijere. To je razlog zašto smo se odlučili na njega. Po imenima i po CV-u smo imali još boljeg igrača, ali smo se odlučili za njega jer je poznavao trenera, dijelio je svlačionicu s Lovrom Kalinićem, vjerujemo da je on taj koji može raditi razliku. Doveli smo igrače koji mogu raditi razliku, ne koji dolaze ljetovati i uživati ovdje, nego da dolaze igrati.

Žaper?

– To je igrač koji nas zanima, koji nam je ponuđen, mi smo dali ponudu, za sad nismo dogovorili, vidjet ćemo što će se događati. Nogomet je nepredvidljiv, vidjet ćemo što se se događati. On je zanimljiv našem treneru i meni, ali imamo veliku listu igrača. Možda dođe on, možda neki drugi igrač… To što je doveden Odjidja nema veze sa Žaperom, ako bude mogućnost dovesti Žapera doveli bi ga. 

Koliko pratite medije, aktivni ste na društvenim mrežama, kako se snalazite?

– Mi imamo strateško komuniciranje, ljudi koji su za to zaduženi, koji nam daju upute. Ne bavim se, ne mogu tamo pronaći nešto bitno za mene. Mediji žele pronaći nešto interesantno, poštujem ih, ali nije to jedna velika uloga za mene. Što se tiče špekulacija, puno toga o kojima se priča nisu imali veze s Hajdukom. 

Kako reagirate na tezu da juniori koji igraju finale Lige prvaka mladih da ulaze u momčad?

– Nema puno uspješnih momčadi koji imaju puno mladih. Naši juniori su nam jako važni, kad vidite koliko ih je promovirano i igrano, ne znam zašto se ide u krajnost. Vušković, Pukštas, Sigur, Brajković, Biuk, Ljubičić, Sentić… puno njih je dobilo priliku, igralo… Igrati deset juniora i Livaju je nemoguća misija, to bi bio kolaps kluba. 
 
Biuk i Ljubičić su odradili transfere?

– Postoje igrači koji žele transfer i to se ne smije ignorirati, bez obzira na ugovore. Nekad donosiš odluke koje su dobre za oba kluba i igrača. Po meni smo to odlično odradili u smislu tajminga, iskoraka, dečki su sretni u novim sredinama, dali su doprinos Hajduku i napravili korak naprijed i nadajmo se da će imati uspješne karijere. 

Oko Luke Vuškovića se spominju veliki klubovi, velike cifre. Izgleda izvana d aće svaki čas otići?

– On je izvanserijski talent, stvar je pregovora, trenutka, odluke, koliko sam pričao s ocem njemu je najvažniji razvoj, da ode u klub u kojem može napredovati. Vidjet ćemo, kao smo pričali i prije, kad dođe pravi trenutak i klub on će otići. Čekamo najbolju ponudu. Imamo mogućnost čekanja, možemo procijeniti kad je najbolji moment. Neće to trajati predugo, netko od velikana će poslati ponudu i sve će pasti na obitelj Vuković koji će morati donijeti odluku žele li ići u taj klub.

Foto: Ivo Cagalj/PIXSELL

Koliko je teško raditi s mladim igračima? 

– Igrači odlaze samo uz potvrdu Akademije. Prije potpisa im svima govorim da ih želim tu, da ne potpisuju ako se ne vide tu. Ako se vide tu, ako nemaju dvojbe, neka ostanu. Ne mogu svi ići istim putem. Po našoj procjeni samo najbolji koji su tu dobit će priliku. Najsretniji sam kad uspiju, bez obzira u drugoj sredini. Nema tu drame, sretni smo što neki uspiju, ali svi pričaju o dva – tri koji su uspjeli u drugoj sredini, a ne o 100 koji nisu uspjeli. Svaka naša procjena je u cilju da bude najbolja za Hajduk. Mi smo čisti, napravili smo sve što smo trebali i mogli ima ljudi koji procjenjuju moj rad…

S čim bi bili zadovoljni u Hajduku, što je komfor zona nakon koje ćete dignuti sidro?

– U klubu kao što je Hajduk nemoguće je ući u komfor zonu. Ovdje nikad nema mira, ovaj klub te svaki dan tjera naprijed. Ima rezultata koje želiš dostići, jer ti si taj, mi smo ti, mi moramo napraviti korak koji Hajduk želi. Ne vidim razlog da mi ne osvojimo hrvatsko prvenstvo i da budemo uspješni u Europi, da igramo proljeće… A opet kad vidiš suparnike u ždrijebu, vidiš da je važnije osvojiti hrvatsko prvenstvo jer je put puno lakši. Fokusiran sam, želim napraviti sve jer smo mi sami sebi najveći neprijatelji. Mi smo ti koji odlučujemo u ovih 36 kola, nitko drugi, Ako nas netko pobjedi nogometno, svaka mu čast, ali ja vjerujem u ovu momčad koju smo složili, imamo dobar temelj, sad je na nama da iskusimo sve što možemo, svaki trening, svaku utakmicu, ne gubiti glupo bodove… 

Dolazi li Ivan Perišić?

– Napravit ćemo sve što je moguće. Nije lako ni njemu, čovjek ima ugovor, dobru plaću, klub koji ga želi, u kojem igra, ne treba to podcjenjivati. Bila bi to lijepa priča i ne bih rekao da je to nemoguće – zaključio je sportski direktor Hajduka.

Odaberi temu koju želiš pratiti

Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku