Očekuje se da će se omjer duga Sjedinjenih Država i BDP-a, koji se poboljšao tijekom inflacijskog skoka 2021.-2022., povećati kako se inflacija hladi, a stanovništvo SAD-a brzo stari.
Dugoročna održivost državnog duga Sjedinjenih Američkih Država ponovno je u središtu pozornosti. Uzrok nije proizvedena kriza gornje granice duga, koja je riješena krajem svibnja, samo nekoliko dana prije nego što je američko ministarstvo financija ostalo bez novca. Ovo je ponovljeno preispitivanje povećano brzim porastom kamatne stope u prošloj godini.
Sve dok su kamatne stope, nominalne i realne, ostale blizu nule, savezna se vlada mogla nastaviti zaduživati. No porast plaćanja kamata na državni dug SAD-a i očekivanje daljnjeg povećanja u 2023. i 2024. snažno su ograničene fiskalne politike. Iako je inflatorni skok 2021.-2022. poboljšao omjer duga SAD-a i BDP-a, realne kamatne stope na državni dug trebale bi rasti, sada kada se inflacija hladi.
Ovaj put su pretjerali
Razborita fiskalna politika temelji se na dva vodeća načela. Prvo, trebala bi biti kontraciklična: donositelji politike trebali bi povećati potrošnju (ili smanjiti porez) kako bi potaknuli gospodarstvo kao odgovor na recesiju i trebali bi ograničiti potrošnju (ili povećati porez) kao odgovor na procvat. Drugo načelo naglašava dugoročnu održivost: dug bi trebao rasti sporije od gospodarstva kako bi se udio duga u BDP-u smanjio.
Iako je fiskalna politika SAD-a općenito bila kontraciklična, ima prostora za poboljšanje. I administracija Georgea W. Busha 2008. i administracija Baracka Obame 2009. s pravom je povećala potrošnju kao odgovor na Veliku recesiju, ali ti napori – ograničeni nakon što su demokrati izgubili većinu u Zastupničkom domu na međuizborima 2010. – nisu bili dovoljni da se gospodarstvo brzo oporavi. Tek u svibnju 2018. stopa nezaposlenosti konačno je pala ispod 4%.
Slično tome, i administracija Donalda Trumpa 2020. i administracija Joea Bidena 2021. s pravom su povećale državnu potrošnju kako bi se suprotstavile ekonomskim posljedicama pandemije COVID-19. Ali ovaj su put donositelji politike pretjerali: dok je nezaposlenost pala ispod 4% do prosinca 2021. prekomjerna fiskalna ekspanzija pomogla je potaknuti inflatorni skok u protekle dvije godine. Unatoč tome, američka fiskalna politika barem je brzo i učinkovito odgovorila na posljednje dvije recesije.
Međutim, kada je riječ o održivosti, američka fiskalna politika dobiva nisku ocjenu. Usred kratkoročnih fluktuacija često je lako izgubiti iz vida dugoročnu putanju. Javni dug, kao udio u BDP-u, dosegao je vrhunac krajem II. svjetskog rata i postupno opao sve do Reaganovog smanjenja poreza 1980-ih, što je dovelo do rekordnih deficita.
Od tada je udio duga u BDP-u u stalnom porastu, gotovo dosegnuvši svoj rekord iz 1946. u 2020. Tek od 1996. do 2000., pod predsjednikom Billom Clintonom, taj se trend privremeno preokrenuo.
Ne razumiju ili ne znaju
Dugoročne projekcije pokazuju da će se omjer duga nastaviti povećavati jer brzo starenje američkog stanovništva povećava obveznu potrošnju. Prema nedavnom izvješću Kongresnog ureda za proračun, potrošnja za socijalno osiguranje porast će s 4,8% BDP-a u 2022. na 6% u 2033., a potrošnja za Medicare porast će s 2,8% BDP-a na 4, 1%.
Izvješće predviđa da će omjer duga i BDP-a oboriti svoj rekord iz 1946. u roku od deset godina, s 98% BDP-a u 2023. na 118% u 2033. Budući da se očekuje da će troškovi kamata i obvezna potrošnja nadmašiti gospodarstvo rast, savezni dug je predviđa da će dosegnuti 195% BDP-a do 2053. godine.
Čini se da ultrakonzervativci ne razumiju da ovlašteni izdaci iznose otprilike polovicu ukupne državne potrošnje i stalno se povećavaju. Na obvezne izdatke otpalo je 49% savezne potrošnje u 2022. ili 63% ako se uključi potpora cijenama poljoprivrednih gospodarstava i drugi programi potpore dohotku.
Povrh toga, konzervativci favoriziraju povećanje vojne potrošnje. Ako vlada nastavi plaćati kamate na svoj dug, kombinacija troškova kamate i potrošnje za obranu čini još jednu petinu državne potrošnje i vjerojatno će se povećati. Izdvajanja za branitelje ne smatraju se odobrenim izdacima ili vojnim izdacima.
Ultrakonzervativci, naravno, također žele zadržati niske porezne stope. Ovi uvjeti zajedno ukazuju na to da republikanci namjeravaju smanjiti preostale dijelove saveznog proračuna. Ali na neobrambene diskrecijske troškove otpada samo 1
Više o temiIzvor:Poslovni.hr