Šest je godina prošlo od one večeri kad je Mostar slavio, a mi sjedili u improviziranoj klupskoj kafani kraj stadiona s Bakom Sliškovićem i gledali kako cijedi svaki atom nikotina iz one jadne, masakrirane cigarete. Bila je to njegova prva titula u životu. U njegovom Mostaru. U njegovom Zrinjskom.
Pričao nam je već tada “ovo je pravi klub, vidjet ćete, drugačiji od svih ovdje”. Tu titulu prvaka koju smo te večeri zajedno meračili obranio je i sljedeće sezone, posložio Zrinjski u stroj koji melje livade i travnjake diljem Bosne i Hercegovine i onda — otišao. Onako nekako u svom stilu. Iznenada. Sam od sebe.
Šest godina kasnije Zrinjski je bogatiji za još dvije titule, jednu duplu krunu i još jednu podignutu rampu koju nitko iz te zemlje dosad nije uspio zaobići. Zrinjski je konačno skinuo BiH s otužne liste zemalja koje nikad nisu imale predstavnika u grupnoj fazi europskih klupskih natjecanja.
“Zrinjski je život i više od toga!”, stoji uklesano pored trodimenzionalnog klupskog grba na zidu pored službenog ulaza u klupske prostorije stadiona HŠK Zrinjski, nekoć znanog kao stadion Pod Bijelim Brijegom. Tisuće navijača slijevale su se pored tog natpisa u kolonama prema jedinoj tribini objekta nedostojnog najjačeg i najtrofejnijeg nogometnog kluba u zemlji. Objekta kojem je UEFA ipak odlučila progledati kroz prste, pa će nogometna Europa ipak ove jeseni doći u Mostar. A valjda će i stadion jednog dana doći na red i remont.
Mostar je grad pun šarma i duše, pun mladosti i života posebno baš u okolici stadiona koja vrvi studentima iz Hercegovine, Bosne, Dalmacije. Grad je sjecište puteva i kultura, spoj Istoka i Zapada, nježni dodir Orijenta i Mediterana i zaslužio je da ga Europa bolje upozna. Grad razdijeljen ratom opet je napokon ujedinjen mirom u kojemu ni danas nije sve idealno, ali je bolje. Imat će Europa što vidjeti i o čemu pričati kad se ove jeseni spusti u lijepi, stari, a opet mladi grad na Neretvi.
Pred Zrinjskim kao klubom je nova razina na koju se puno lakše popeti nego se na njoj zadržati
Davno su bila vremena kad je Velež povremeno skretao pažnju nogometne Europe i spremao sačekuše hrvatsko-srpskoj Velikoj četvorci pod Bijelim Brijegom. Nama koji smo djetinjstvo proveli u SFRJ Velež je bio simbol Mostara koliko i Stari most. A zapravo je Zrinjski ‘stariji brat’ mostarskog nogometa, štoviše — najstariji je nogometni klub osnovan na području BiH još davne 1905.
Nakon 40 godina rada Zrinjski je bio zabranjen zbog toga što je nosio hrvatsko nacionalno znakovlje i identitet, pa je od 1945. do 1992. Velež preuzeo i baštinio tradiciju mostarske nogometne raje, prkosne i prčevite. No, raspadom SFRJ obnovljeno je Hrvatsko športsko društvo Zrinjski, koje je od tog trenutka opet postao prva i jedina opcija većinski hrvatskog nacionalnog korpusa u gradu i njegovoj okolici. Velež je preselio na sjeveroistočna vrata grada u Vrapčiće, gdje je svio svoje gnijezdo i svoj novi dom. A mostarski gradski derbi prometnuo se u jednu od najvećih poslastica BiH nogometa.
Zrinjski je prvu titulu prvaka BiH osvojio točno na svoj 100. rođendan, u sezoni 2004./05. Taj naslov kao da je označio startni pucanj nakon kojeg je klub u drugo desetljeće svog postojanja utrčao s jasnom namjerom da preuzme primat u BiH nogometu. I to je i napravio.
U narednih 18 godina osvojio je još sedam titula prvaka, najviše od svih, i pritom postupno izgradio najmoćniju sportsku organizaciju u zemlji. Financijski i organizacijski stabilnu i čvrstu, koja ulaskom u Europu ima priliku dodatno betonirati svoj status u BiH okruženju. Samo od nagrada za ovogodišnje europske nastupe Zrinjski će zaraditi više nego što je budžet većine premijerligaša. A i bez toga je slovio kao financijski najjači.
Zrinjski se, kao deklarirano hrvatsko športsko društvo, uvijek naslanjao na hrvatske igrače i trenere, pa ih je i ove sezone puna svlačionica. Od trenera Krunoslava Rendulića, preko bivših hajdukovaca Marija Tičinovića, Tomislava Kiša, Zvonimira Kožulja, provjerenih HNL imena Darija Čanađije, Luke Marina, Marija Ćuže, Mateja Senića, Ivice Batarela, pa sve do novopristiglog srebrnog reprezentativca sa SP u Rusiji Filipa Bradarića.
Međutim, za razliku od susjeda iz Širokog Brijega koji se diče duhovitom krilaticom “samo BiH igrači” (misleći pritom na Brazilce i Hrvate), Zrinjski se nikad nije ograničavao niti zamarao nacionalnošću svojih nogometaša.
Zbog toga je potpuno idiotski zazvučala nedavna priča iz talijanske Gazzette dello Sport, koja je Zrinjski okarakterizirala “ustaškim klubom”. Klub kojem je prvi napadač i najomiljeniji igrač Srbin, dopredsjednik i pričuvni vratar Židovi, a u svlačionici nekoliko Muslimana nazvati ustaškim samo dokazuje koliko se banalizirala i srozala novinarska struka čak i u tako uglednim medijima. Iako nije pretjerano čudno što baš Talijani vrte takve gluposti jer kod njih se još uvijek diljem zemlje mogu pronaći kipovi i stupovi s glavom i imenom Benita Mussolinija, pa valjda očekuju da su svugdje tako benevolentni.
Nekih 7.000 sretnika dočekalo je austrijski LASK u doigravanju za Europa ligu, ali bila je to zapravo najljepša utakmica koju su mostarski navijači mogli poželjeti. Europa je već bila osigurana bez obzira na to kako završilo, što je garantiralo sjajno raspoloženje i pjesmu na tribinama bez napetosti i grča koji inače prati ovu fazu klupske sezone.
Europska liga ili Konferencijska liga — bilo je to drugorazredno pitanje u slavljeničkoj mostarskoj noći. Mogla je to na koncu biti i ‘skuplja’ Europa liga jer LASK ničim nije impresionirao ili dokazao da je neprijelazan suparnik. Štoviše, do 52. minute i milimetarski precizne bombe Branka Jovičića za 1:1 Zrinjski je bio ne samo ravnopravan nego i bolji. Presudilo je ipak veće europsko iskustvo austrijske momčadi koja je četvrtu godinu zaredom osigurala europsku jesen.
Nitko na stadionu Zrinjskog nije žalio za ponekim milijunom više koji se moglo zaraditi u Europa ligi, bila je to večer isključivo osmijeha, slavlja i ponosa. Dvije ključne utakmice, dvije ključne serije koje su mu osigurale europsku jesen Zrinjski je uspješno odradio u 1. pretkolu Lige prvaka prošavši na penale armenski Urartu, a zatim u 3. pretkolu Europa lige pregazivši islandski Breiðablik, što ga je ostavilo u doigravanju sa sigurnosnom mrežom skupina Konferencijske.
Ždrijeb mu je dodijelio vrlo atraktivne i izazovne suparnike. Protiv AZ Alkmaara, Aston Ville i Legije Zrinjski ima priliku nastaviti rasti i napredovati, učeći iz prve ruke što je sve potrebno za europski legitimitet i kontinuitet.
Pred Zrinjskim kao klubom je nova razina na koju se puno lakše popeti nego se na njoj zadržati. Pred Rendulićevom momčadi je izuzetno zahtjevna i naporna jesen u kojoj će mostarski klub po prvi put testirati vožnju u paralelnom slalomu između europskih i domaćih natjecanja. Ritam će biti izuzetno iscrpljujuć i izazovan, jednako psihički koliko i tjelesno, a prvenstvo neće smjeti patiti ako i sljedeće sezone žele europske (po)slastice. Zrinjski je ovog ljeta bolje od ikoga demonstrirao koliko znači naslov državnog prvaka i kretanje u europske kvalifikacije iz Lige prvaka, a ne niže.
A navijači? Njih čeka najljepša i najuzbudljivija sezona u klupskoj povijesti. Dok Mostarci budu upoznavali čari europske nogometne jeseni, Europa će upoznavati čari mostarske. Svi kojima Zrinjski znači “život i više” narednih će mjeseci živjeti ono o čemu su dosad smjeli samo sanjati.
Europski mostarski Zrinjski.
Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim
serijalima, odaberite jedan od paketa.
Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim
serijalima, odaberite jedan od paketa.
Izvor: Telesport.hr
