Dvadeset i pet milijuna eura.
Toliko je Bayern iskrcao RB Leipzigu da bi doveo Juliana Nagelsmanna, a onda mu je dao petogodišnji ugovor kako bi ga dugoročno vezao za klub. Najveća odšteta za jednog trenera u povijesti nogometa i najveći ugovor koji je neki Bayernov trener potpisao već dugo vremena.
Nagelsmann je bio Pomazanik. Jedini razlog zašto je Bayernova uprava zadržala Carla Ancelottija nakon njegove prve sezone u klubu bio je taj što je predsjednik Uli Hoeneß računao da će u srpnju 2018. Nagelsmann skupiti dovoljno iskustva da ga mirne duše može postaviti za Bayernova trenera. Hoeneß nije dobio potporu Karl-Heinza Rummeniggea i ostatka Uprave, pa se Bayern okrenuo alternativnim rješenjima, ali sve je vodilo samo jednom: trenutku kada će Nagelsmann steći dovoljno ugleda u javnosti da preuzme klupu.
Prekretnica je bila onda kad je Nagelsmann doveo RB Leipzig do polufinala Lige prvaka. To je bio njegov diplomski rad; svi su znali da ima talent i da je avangardni trener, ali put preko Tottenhama ja Atletico Madrid uz sjajno pripremljenu utakmicu protiv Paris Saint-Germaina bio je dokaz da je Nagelsmann sazrio i da je spreman.
Ovakve smjene nisu Bayernov put. Ironično, to je bila Salihamidžićeva glavna zamjerka nakon poraza u Leverkusenu: da igrači nisu poštovali Bayernov način
Bayern i Nagelsmann naprosto su bili suđeni jedan drugome. FC Hollywood traži sjaj i najbolje što Njemačka može ponuditi, a Nagelsmann je bio savršeni dečko njemačkog nogometa. Mlad je, uspješan i ima imidž čuda od djeteta, a njegova filmska priča nudi ogroman marketinški potencijal. Po popularnosti u njemačkoj javnosti s njim se može mjeriti samo Jürgen Kloppali on je zbog svih svojih izjava protiv Bayerne ostao bijeli kit čiji angažman nije realan. Ne čudi se onda da je Bayern izbacio rekordnu odštetu kako bi doveo Nagelsmanna kao svoje dugoročno rješenje. Bavarci su prvi put oklijevali, a drugi put su bili jasni oko toga da moraju imati najveću mladu trenersku zvijezdu kao svoj projekt. Pa koliko koštalo da koštalo.
Na kraju krajeva, ni Nagelsmann nikad nije skrivao da je Bayern njegova želja “Bayern igra veliku ulogu u mojim snovima. Sad sam jako sretan svojim životom, ali Bayern bi me učinio još malo sretnijim”, ispričao je 2017. za Eurosport priču koja je nešto drugačija od Kloppova konstantnog ratovanja protiv Bayerne. “Mnogo sam godina živio u Münchenu, moja žena i dijete uskoro idu u München i ondje ćemo graditi kuću jer oboje imamo obiteljske veze. München je naš dom.”
Idila između klubova koji okupljaju najbolje što Njemačka može ponuditi i savršenog dečka njemačkog nogometa trajala je malo više od jedne sezone. Već krajem jesenskog dijela prvenstva Hasan Salihamidžić je sve češće izlazio u javnost iu njegovim izjavama se moglo pročitati nezadovoljstvo. Bilo je jasno da je Bayern u krizi a Salihamidžić je u više navrata isticao da je prvenstvo u pitanju. Ulazio je u otvorene sukobe sa Sergeom Gnabryjem kad je ovaj iskoristio slobodan dan kako bi otišao u Pariz i konstantno je pozivao na ozbiljnost i koncentraciju.
Nervoza je kulminirala nakon što je Bayern prošlog vikenda izgubio od Bayer Leverkusena. Sudac Tobias Stieler dvaput je davao žuti karton Amineu Adliju zbog simuliranja, a VAR je dvaput ispravljao njegovu pogrešku i dodjeljivao kaznene udarce. exquiel palacios zabio je oba, okrenuo je Bayernovo vodstvo iz prvog poluvremena, a Jamal Musiala ja Kingsley Coman nisu iskoristili svoje šanse, što je značilo da Bayern predaje vrh prvenstvene ljestvice Borussiji Dortmund.
“Ovo nije Bayernov put”, komentirao je Salihamidžić poraz od Leverkusene. “Bilo je tako malo želje za pobjedom, mentalitetom i duelom. Ova momčad je toliko dobra kada se u igri uđe s pravim pristupom, ali je jednako loša kada nema pobjednički mentalitet i kada očekuje da sve može riješiti tako što će biti bolji od protivnika.” Sve kritike koje je Salihamidžić dao bile su na račun igrača. Imam smisla, ali stvari nisu toliko dramatične. Momčad je ostala bez Robert Lewandowski i to se mora osjetiti na rezultatima, ali Bayern je uvjerljivo pregazio Ligu prvaka, au domaćoj ligi je još uvijek uvjerljivi favorit. Prosuo je nešto bodova, ali već idući vikend može se vratiti na vrh pobjede protiv Borussije na domaćem terenu. Ako kriza postoji, stanje na ljestvici pokazuje da ipak postoji, to ne znači da je stanje katastrofalno.
Zato je Bayernova odluka da otpusti Nagelsmanna toliko neočekivana.
Možda igra nije bila sjajna, ali je bila prolazna. Možda rezultati nisu bili najbolji, ali sve je još pod kontrolom. Ništa što možemo promatrati s ove udaljenosti ne ukazuje na to da postoje problemi koji se moraju riješiti smjenom trenera. Pogotovo ne treneru koji nije dodavač ili alternativna opcija, već klupski projekt i dugoročno rješenje. Idućih dana u njemačkoj javnosti zasigurno će izaći različite teorije o tome što se dogodilo i što je bio konkretan okidač za Nagelsmannovu smjenu. Nikakvo službeno objašnjenje koje drži vodu nismo dobili, a onda su tračevi neizbježni. Sigurno je da takve smjene nisu Bayernov stil. To nije način na koji klub funkcionira i potez je daleko izvan okvira stabilnosti identiteta koji Bayern predstavlja.
Tim više što je tajming odluke vrlo čudan. Nagelsmann je dobio pet dana otkaza nakon utakmice, a saznao je za njega kad je bio na skijanju i kad je na reprezentativnim dužnostima 22 od 27 igrača prve momčadi. Nagelsmann je dobio otkaz osam dana prije utakmice s Borussijom i 18 dana prije gostovanja kod Manchester Cityja u Ligi prvaka.
Što dalje? Ništa, klupu preuzima Thomas Tuchel. Bio je prva alternativa Nagelsmannu čak i kad je Hoeneß bio preglasan. Tada je odlučeno da čudu od djeteta treba još malo iskustva prije preuzimanja Bayerne i kontaktirao je Tuchel, ali – kako sam priznao u intervjuu za Tim — on je već bio prihvatio PSG-ovu ponudu. I tu se stvari neće puno promijeniti.
Tuchel je trener sličan Nagelsmannu. Imaju gotovo identične poglede na nogomet, a Nagelsmannu je upravo Tuchel dao prvu šansu u trenerskom svijetu. S taktičke strane, Bayern će nastaviti u vrlo sličnom tonu, bez nekih drastičnih promjena u stilu igre. Što Tuchel može napraviti? Ponovo ništa. Kad vodite Bayern, uspjesi se podrazumijevaju. Tuchel mora biti prvak i to će vjerojatno biti, jer je Bayern uvjerljivi favorit bez obzira na to što je trenutno na drugom mjestu. Ali nije dovoljno osvojiti bodove i uzeti Bundesligu. Potrebno je ili postići uspjeh u Ligi prvaka ili razviti igru i pobjeđivati sa stilom.
Tuchel je svađalica. Gdje god je bio, iza sebe je ostavio porušene mostove. Zahtjevan je, tvrdoglav i želi kontrolirati svaki aspekt rada. U Bayernu, gdje je miješanje u tuđi posao i komentiranje svega živog zapravo tradicionalno, to je posebno opasna karakterna osobina. Ako se uspio posvađati s Hans Joachim Watzkeom ja Michael Zorc u Dortmundu, onda je samo pitanje vremena kada će se spojiti s nekim od Bayernovih legendi. Ali Bayern očito ne gleda dugoročno i razvoj nečeg prepoznatljivog. Kad se riješio Nagelsmanna, koji je bio Pomazanik i višegodišnji projekt, čim se u klubu uvukla mala nervoza, teško da itko drugi može preživjeti pravu krizu.
U tom je kontekstu Tuchela ispravno gledati kao revolveraša koji je unajmljen da odradi posao; njegov je zadatak skinuti City i privesti sezonu kraju. On je sjajan trener i može ispuniti ono što je postavljeno, ali ovakve promjene koje se događaju preko koljena nisu Bayernov način. Ironično, to je bila glavna Salihamidžićeva zamjerka nakon poraza od Leverkusene: da igrači nisu ispoštovali Bayernov način.
Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Više o temiIzvor: Telesport.hr