James na suncu i sjeni

Za odgovor na to pitanje treba otići u prošlost. Dalje od umjetnih katarskih gradova i grčkih luka, dalje i od terena na kojima je prije svega devet godina — a čini se kao da je čitava vječnost prošla — zabijao najljepše glave na Svjetskom prvenstvu i svojim igrama podizao svijet na noge. Da bismo shvatili gdje je nestao taj klinac, treba otići daleko na prašnjave terene Ibaguéa, grada u središnjoj Kolumbiji poznatog i po statusu kolumbijske glazbene metropole. Jamesova se obitelj preselila iz pogranične Cúcute zbog ugovora koji mu je dobio otac, i sam nogometaš.

Možda bi ga nogomet svejedno ostavio iza sebe i da je odigrao sve karte onako kako je trebalo. Ali barem ne bi pri kraju karijere volio vlastitu sjenu

Jedna od anegdota govori o tome kako je tada dvogodišnji Jamesa kum — koji se kasnije, u očevom odsustvu zbog karijere, brinuo za njegov nogometni razvoj — odveo na trening lokalnog drugoligaša Surađujemo s Tolime. Iako je jedva stajao na nogama, James je jurio gore-dolje uz teren kako bi kopirao svaku vježbu koju je ekipa izvodila, sve dok ga i posljednji atom snage nije izdao. Samo tri godine kasnije postat će dio pogona u klubu Akademija Tolimensedok je sa nepunih 13 godina bio najbolji igrač čuvenog turnira poni nogomet, na kojem se obično profiliraju buduće zvijezde kolumbijskog nogometa. Osim što je u finalu pogodio izravno iz kornera, James je turnir završio i kao najbolji strijelac, ai igrač.

U Envigadu, koji ga je tada ‘ukrao’ Tolimenseu zahvaljujući kontraverznom vlasniku Gustav Adolf Tamo i njegovih veza s kolumbijskim podzemljem, Rodríguez je inzistirao na dodatnom radu s najboljim privatnim trenerima, iako je Upegui ulagao goleme svote u klupsku akademiju u Medellínu. Bio je to onda iznenađujući savršeni dokaz urođene predanosti i želje za napretkom koji je imao James, iako je bio apsolutno svjestan svog prirodnog talenta.

Upravo takav pristup doveo ga je do toga da je nakon samo jedne utakmice za seniorsku momčad u U vigadu završi u argentinskom Banfield i ondje postane najmlađi stranac koji je ikada zaigrao u argentinskom prvoligaškom nogometu. Upravo je zato i postao najbolji igrač na Svjetskom juniorskom prvenstvu u Kolumbiji 2011., i upravo zato što je s 22 godine oduševljavao na onom ‘pravom’ Svjetskom prvenstvu, u Brazilu, s nastupom koji ga je i vinuo među samu elitu.

Činjenica da je već nakon toga njegova priča počela pomalo stagnirati, baš kao i dojam s fotografije, ne odaje cijelu istinu, ali sugerira ono najbitnije.

Nogomet se, kao i društvo, razvija velikom brzinom, najvećom u svojoj povijesti. Što je vrijedilo danas već ne mora u smislu trendova vrijediti sutra, a adaptacija na takve uvjete postala je faktor koji dijeli dobre trenere od legendarnih, kao i solidne igrače od generacijskih nositelja. Te je trend 2014. i dalje favorizirao slobodnu ulogu za tako elitne kreativce poput njega; izbivanje Radamela Falca sa Svjetskog prvenstva, pošto se nije stigao na vrijeme oporaviti od teške ozljede ligamenata zadobivenih u siječnju, otvorio se dodatni prostor za Rodrígueza, koji se sa svih strana ubacivao u centralnu zonu terena. Ali, budućnost je stigla brže nego ikad i za ostati na vrhu trebalo je raditi više, pokrivati ​​bolje, jačati koliko i gađati.

U prijevodu, Jamesu više nije trebao samo mlađi on s Pony Futbola; trebao mu je onaj klinac koji je taj žar nadogradio trčanjem uz aut liniju oponašajući vježbe, a još više onaj koji se nije šlepao na talent, već je plaćao dodatne treninge.

Ironično, ispada da mu je čavao u svojoj elitnoj karijeri zabila baš legendarna desetka, a to je Zinedine Zidane.

Njegov je Real Madrid bio vrhunac pragmatizam u kojoj za Kolumbijca nije nalazio mjesta. Potez kao u onom polufinalu koji je Zidaneov Real 2018. igrao protiv Bayerna, u koje je krenuo s Lucas Vázqueza Mamac već na poluvremenu zamijenio Marco Asensio — što je u konačnici i poguralo Real do velikog preokreta — idealna je ilustracija Zidaneova pogleda na momčad. Znakovito, James Rodríguez već je tada bio na suprotnoj strani, spašavajući karijeru nakon što ga je Zidane poslao u izgnanstvo, u kojem će ga ispratiti i Isco kao još jedan posrnuli talent za sposobnost očaravanja potezima publike. Zidane je te večeri pokazao da zna izaći kao pobjednik u okruženju modernog nogometa, u kojem je James i slikovito ispao gubitnik.

Sve poslije toga bilo je spašavanje nečeg što se očito spasiti ne može. Očinsku je figuru pronašao u Carlu Ancelottiju. Ovaj je to prigrlio, vidjevši u njemu odsjaj Andrija Pirla za kojeg je također onomad morao raditi barem jedan, ako ne i dvojica igrača, pa ga je povlačio za sobom od Münchena do Liverpoola, od Bayerne do Evertona, sve kako bi dočekao idealan kontekst i razinu u kojoj će njegov štićenik napokon pokazati da za njega još ima mjesta.

Ne, priča se ponavljala neovisno o kontekstu; James bi dao natruhe pripadanja, ali onda bi uvijek došla neka neugodna ozljeda ili neki pad forme, ili samo opća bezvoljnost, i ta bi se iskra ugasila. I sa svakim tim ispadanjem iz forme u prvi plan je dolazila njegova plaća, jedino što je ostalo kao relikt igrača kakav je bio, dok je u odsjaju tih vragolastih očiju više bila plastika na jahtama ili ekran tableta na kojima je snimao bizarne promo spotove za nekakve jeftine mobilne videoigre. Vrhunac je došao kada je sudjelovao u Twitch liveu s Evertonovim navijačima, u kojem ih je mrtav-hladan pitao s kim momčadi igra tog vikenda: “Nemam pojma ni s kim igra Everton”, ispalio je na potok.

James je tog ljeta napustio Everton kao 29-godišnjak koji se predao. Onaj hipertalentirani i radišni klinac odustao je u trenutku u kojem je najviše trebao evocirati sebe iz Ibaguée i Medellína; dok se borio riješiti kompleks mucavog mršavka iz djetinstva, imao je razlog gurati dalje. Ali nažalost, baš kad je dao natruhe nekog novog sebe, ostavio je vlastitu priču na razini na kojoj se mnogo pitanja koja se sad kad je sa 31 godinom opet završio kao slobodan igrač, ponavljaju vjerojatno po posljednji put.

Možda bi ga nogomet svejedno ostavio iza sebe i da je odigrao sve karte onako kako je trebalo i ostao vjeran onom davnom, motiviranom sebi. Ali barem se ne bi pronašao u situaciji da pri kraju karijere lovi vlastitu sjenu.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.

Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.