U proljeće 2017. New York Knicksi spremali su se za draft na kojem su imali osmi izbor. Cilj je bio uzeti beka koji će biti komplementaran Kristaps Porzingiso čemu je tada odlučivao Phil Jackson. Mnogi su predviđali da će izbor pasti na Kentucky zvijezdu Malika Monka ili na francuskog playmakera Frank Ntilikinu. Nije tajna da je Jackson favorizirao europske igrače, ali prespavao je vježbati s jednim od vrhunskih talenata i propustio priliku vidjeti postoji li možda bolja opcija u toj klasi. Na kraju je Jacksonova pratnja izabrala Ntilikinu ispred onoga što će se kasnije pokazati najboljim čuvarom generacije Donovan Mitchell.
Nekoliko godina kasnije, Knicksi su se našli u ozbiljnim pregovorima za potpis Mitchella. Njihov generalni direktor Scott Perrykoji je na tom mjestu zamijenio Jacksona netom nakon spomenutog nacrta, jazz je ponudio RJ Barretta, Obija Toppina, Mitchella Robinsona i tri nezaštićena izbora prve runde u zamjenu za višestruke All-Stara. Prepreka je bio Quentin Grimes, koji je bio velika želja Jazzova, što je Perry odbio. U drugom pokušaju u raspravu se uključio Immanuel Quickley umjesto Grimesa, ali ovaj put je posao propao na pikovima, jer u tom slučaju Knicksi nisu htjeli dati više od dva nezaštićena izbora prve runde.
I po drugi put Mitchellu nije bilo suđeno da zaigra u rodnom gradu, čak i da jest trgovina bio vrlo blizu realizacije. Čak je i Mitchell mislio da seli u Veliku jabuku. Ne, završio je s igračem iz svoje generacije, centrom Jarrett Allente odveo Cleveland u prvo doigravanje bez LeBron James od 1998. godine.
Dvije su franšize lako mogle krenuti svojim putem da je Mitchell prošlog ljeta razmijenjen u New Yorku. Cleveland vjerojatno ne bi bio u vrhu Istoka, ali Tom Thibodeau imao bi potpuno drugačiji profil momčadi. Imao bi i Mitchella i Jalena Brunsona, što bi Knickse lansirao u sferu nejasnih uloga, jer tko bi vodio, a tko je igrao obranu? Ovako je ispalo bolje za obojicu, a sudbina je htjela da rođeni Newyorčanin vodi Cavalierse u prvom kolu doigravanja protiv Brunsonovih Knicksa.
Cleveland neće dobiti vrijeme u seriji jer će Mitchell biti na prosjeku od 35+ poena i nadmudrivati se s Brunsonom u tome tko ima većeg
Za Mitchellu nije moglo biti veći izazov. Brunson je ušao u njegovu ulogu nakon što je prošle godine zapečatio sudbinu Jazza. Ako već nije, Mitchell bi nakon serije protiv Knicksa mogao staviti Brunsonovu sliku na zid i gađati je strelicama. Jer izgubiti drugu godinu zaredom od igrača koji je postao vođa nesuđene momčadi može izazvati frustraciju. Ali također izgradite rivalstvo.
Okršaj Clevelanda i New Yorka sudar je dvojica dominantnih playmakera koji će dobrim dijelom odrediti tijek serije. Mitchell će u obrani ciljati na Brunsona — on je glava zmije i nju prvo treba otkinuti da se može pobrinuti za ostale. Ne, Knicksi su uzeli pauza, ostvarivši prvu gostujuću pobjedu u doigravanju u Game 1 još od 1999. — te su sezone otišli sve do finala, pa se u Madison Square Gardenu sprema erupcija emocija.
Realizacija i bitka u skoku
Knicksi nisu odigrali najljepšu utakmicu, ali radili su ono što je smisao doigravanja: energičnost potezi za hustle potezima. U susretu u kojem jedna momčad nije dobro pogodila to je bila prevaga.
Cleveland cijelu sezonu dobro kontrolira obrambeni skok (četvrti u ligi) i bazira svoju obranu na zaštitu reketa, u čemu uvijek ima jednog od dvojca Jarretta Allena — Evan Mobley, a Knicksi su u drugoj prilici zabili ukupno 23 poena, što je sedam poena više od njihovog prosjeka. Ista je stvar is napadom. Visoki tandem Cavsa ima daleko najviše dodira s loptom u reketu, te JB Bickerstaff je oko njih dvojice izgradio sustav 3 izlaza 2 ulaza.
Cavaliersi igraju pick and roll na strani bez kuta, kao i svaka druga momčad u NBA. Također su gurnuti rano u tranziciji. Razlika je u tome što Mobley blokira Mitchella (pick and roll 1-4), dok Alen stoji na mjestu zakucavanja (tzv. lupanje spotu) i omogućuje suradnju dvojice visokih igrača. Njihova filozofija je u ranoj fazi napada postaviti blok Mitchellu ili Darius Garland, ali ne oduzeti im slobodu, a Allenova prisutnost u dunker spotu omogućuje im lake poene kad obrana padne. Jedan od njihovih osnovnih principa je blok vanjskog igrača za centar bez lopte na sredini terena, što prethodi bloku visokog za držač lopte na strani (tzv. klinasti ekran akcija), koja otvara Mobley u post-riječ ili u kretnji iz koje se može napadati. Dođe li do preuzimanja u obrani, otvara se dodavanje prema Allenu.
Gdje je pogriješilo protiv Knicksa? Prije svega, u slaboj implementaciji.
Cavsi su zabili 40 koševa iz reketa, manje od svog prosjeka (52), a Knicksi su promašili neke otvorene šuteve. Gotovo u prvom poluvremenu, kada su postigli 5/15. S Mobleyjevom izvedbom koja je izrazito odsutna; bio je 3/14 iz igre i nije posezao za drugim rješenjima, poput šuta od ploče.
New York se mogao braniti i puštati Isaac Okora na tricu (0/4), što će vjerojatno činiti kroz cijelu seriju, jer ne osjeća da je u opasnosti. To znači da se Okoro ne može uključiti u spomenutu klinastu akciju niti biti slabiji u kutu. U prvoj verziji Knicksi će ići ispod bloka, dok u drugom primjeru mogu pomoći u prodoru. Štoviše, Bickerstaff nije dobio niti jednog pratećeg igrača osim Čedija Osmana. U njemu je pronašao primarnog braniča na Brunsonu, što se pokazalo dobitnim u četvrtoj četvrtini u seriji 9-0 i povratkom u utakmicu. Premda je Brunson u sezoni bio na 2/11 kada ga je čuvao Okoro i Cleveland je u njegove 23 minute bio na +6, ali nije mogao ništa zabiti.
Ono čime Cavaliersi mogu više napasti Knickse su savijati napade, tijekom kojih njihovi braniči ulaze kroz reket screen-the-screener akcije. Često dolaze kao nastavak neuspjelog wedge-screena, pa Garland postavlja blok ispod koša (tzv. flex screen) kako bi se Mobley otvorio na niskom stupu. Visoka linija Clevelanda mogla bi biti odlučujući faktor u seriji protiv Knicksa. Robinson ne smije dobiti bitku skokova, kao što je to bio slučaj u prvoj utakmici, odnosno učinak Juliusa Randlea nekako treba izjednačiti.
Oranje i kopanje
Thibodeau je jasno postavio svoju rotaciju i teško da će se tu išta mijenjati. A zašto i bi, kad je od klupe dobio 37 poena protiv 14 Clevelandovih uz očajnu večer Quickleyja (šut 0/5), koji je kandidat za najboljeg šestog igrača godine?
Sve što mu je bilo potrebno imao je u Joshu Hartu. Stavljao ga je u obrani na Mitchella ili na Garlanda te se uz Barretta i Grimesa rotirao ovisno o njihovom učinku u napadu. A od Harta je dobio pet ofenzivnih skokova, poene iz tranzicije i odlučujuću tricu u spojku. S druge strane, Garland je cijelu četvrtu četvrtinu ostao bez šuta, au drugoj je poluvremenu zabio ukupno tri koša iz igre. Usto zabrinjava i podatak da je imao svega jednu asistenciju. Cavsi nemaju što tražiti bez ofenzivno agresivnog Garlanda i njegove suradnje s unutarnjom linijom.
Knicksi sa zdravim Randleom imaju veći ofenzivni potencijal, što se vidjelo u prvom poluvremenu. I pokazalo se da oni ne ovise samo o vanjskim šuterima za pobjedu u utakmicama.
Cleveland je tijekom sezone dopuštao najmanji broj šutova za tri poena i tu će minimalizirati New York (29. Igra 1). Međutim, Brunson i Randle vole djelovati kroz sredinu i napadati reket pratećom snagom čekajući otvoreni šut ili priliku za skok u napad. Oni oru i kopaju, plus njihova obrana na perimetru i sve veći intenzitet na prolaznim trakama. Mitchell i Garland su se mučili kada je obrana Knicksa bila postavljena na pola terena, a to je zamka u koju Cleveland ne može upasti.
Cavsi generiraju svoje poene iz tranzicije i rane faze napada. S Caris LeVert mogu imati trojicu od četvorice najboljeg realizatora u seriji i to će među njima morati nametnuti. Ako će Hart ili Quickley u većini slučajeva biti među dvojicom od trojice najboljih vanjskih igrača, Knicksi to neće moći izgubiti.
Neke od Bickerstaffovih rotacija štetile su Clevelandu. LeVert je za 18 minuta bio neprimjetan, dok su u sedam minuta s Deanom Wadeom nadigrani za 14 poena. Nismo uopće vidjeli Dannyja Greenakoji bi svakako morao dobiti minutu, kao što postoje i argumenti za Stevenov slučaj, igrača s obranom i skokom u prvom planu. Pitanje je kome Bickerstaff vjeruje i spreman je na prilagodbu.
U svakom matchupu doigravanja nešto se mora dati suparniku, ali skok ne ulazi u tu računicu. Isto tako, Cleveland neće dobiti vrijeme u seriji jer će Mitchell biti na prosjeku od 35+ poena i nadmudrivati se s Brunsonom u tome tko ima većeg. Napad Knicksa u ovom trenutku raspolaže s više oružja i rješenja s klupe, a nije izgledao onako kako može. Da sam na mjestu Kakav Snyder, Pokazao bih igračima sekvence prve utakmice Knicksa: intenzitet, fizikalnost, mir u završnici. Ukratko, playoff košarka.
Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Više o temiIzvor: Telesport.hr
