Foto: Damir Krajac / CROPIX

Autor: Ivan Andrić/7dnevno

Na nedavno održanim izborima za mjesne odbore u Karlovcu Domovinski pokret osvojio je 16 posto glasova tamošnjih birača, dok na tim izborima Most i Hrvatski suverenistikoji se također svrstavaju među predstavnike hrvatske desnice, nisu ni sudjelovali. Usporedno s time, Most i Suverenisti odvojeno su odlučili sudjelovati na izborima za mjesne odbore u Varaždinu, a da priča bude zanimljiva, Most je na tim izborima potpuno potonuo, odnosno pao na deveto mjesto s osvojenih 2,4 posto potpore, dok su Suverenisti pretposljednji s osvojenih 3,9 posto potpore. Iako su ankete Domovinskog pokreta uoči izbora predviđale pet posto potpore, oni na tim izborima nisu željeli sudjelovati jer su dvije preostale desne opcije odbile suradnju, odnosno zajednički izlazak na izbore.

U političkim kuloarima priča se kako ovi izbori na desnom spektru, kao i obično, nisu prošli bez podjela i sukoba, pa su navodno zbog varaždinskih izbora porječkali Mostov glavni tajnik Nikola Grmoja i europarlamentarac Ladislav Ilčić, i to zbog toga tko će biti prvi na listi, odnosno nositelj liste, zbog čega i jesu odvojeno izašli na te izbore, na kojima su i jedni i drugi potpuno potonuli i ozbiljno se osramotili. Budući da se o Suverenistima i Mostu već neko vrijeme progovara kao o saveznicima za nacionalnu političku scenu, postavlja se pitanje kako to misliti postići i kako kane sastaviti listu za parlamentarne izbore kada se nisu uspjeli dogovoriti ni o listama za mjesne odbore u jednom Varaždinuali to je samo jedno od pitanja političkog djelovanja Mosta i opstanka na političkoj sceni, gdje su, ne zaboravimo, uz pomoć bračnog para Raspudić tražili i lijevo-liberalne opcije suradnje.

Loša mreža

Nakon što ih je javno odbio SDP, a zatim i Sandra Benčić iz Možemo, mostovci su se odlučili preorijentirati prema Suverenistima, a za suradnju s Domovinskim pokretom, kako su sami istaknuli, nisu otvoreni. Sve u svemu, ovo je još jedna u nizu priča koje mirišu na raskol na desnici, a zanimljivo je kako se iu ovoj priči o raskolu na desnom spektru ponovno pojavljuje Most, koji ni na prošlim parlamentarnim izborima na koje su izašli kao samostalna politička opcija. Ankete govore da je Most trenutno četvrta politička opcija u državi, no Varaždin je primjer koliko ankete mogu biti varljive. Dobri poznavatelji zbivanja na političkoj sceni smatraju da bi Većina bi uskoro mogla početi tonuti i da tu stranku očekuje ozbiljna politička kriza.

Zanimljivo je da se stranačkog predsjednika Božu Petrova sve rjeđe vidi i čuje u medijskom prostoru, sinjski bombarder Miro Bulj okrenuo se lokalnoj politici, Marin Miletić podnio je ostavku nakon debakla na izborima u Rijeci, pa se Most sveo uglavnom na istupe Nikole Grmoje i Raspudića. Niz poraza na izborima za mjesne odbore pokazuje da je Most na tankom ledu, a otkriva i kako ova stranka ima vrlo slabu mrežu lokalnih ogranaka, za razliku od Domovinskog pokreta kao konkurentske desne opcije.

Ivan Penava i stranačko rukovodstvo Pokreta pravodobno su spoznali da izgradnja i pravilno pozicioniranje stranke podrazumijeva i infrastrukturu, odnosno izgradnju ogranaka, što Mostu ne polazi za rukom. Čini se da je Penava je, osim u ovom operativnom smislu, sazrio iu političkom kontekstu pa je ovih dana prilično mudro ponudio suradnju Mostu, koji je tu opciju odmah u startu sasjekao, dok Penava nije odbacio ni mogućnost suradnje s HDZ-om uz, dakako, jasno dogovorene uvjete. Time Penava dokazuje da je uključio političara koji nije zatvoren prema suradnji sa srodnim političkim opcijama, što s Mostom ipak nije slučaj jer oni, čini se, već sada plaćaju cijenu tvrdoglavog odbijanja suradnje sa srodnim političkim opcijama.

Ideološko opredjeljenje

Nije tajna da se Most prije dva puta sastajao i razilazio s HDZ-om, a nakon toga su više puta odbili suradnju s Pokretom te su na kraju, ako je vjerovati događajima u Varaždinu, u pitanju doveli do suradnje sa Suverenistima, zbog čega postoji mogućnost da ih i biračko tijelo počne percipirati kao političku opciju koja ne može surađivati ​​ni s kime. Pitanje svih pitanja jest je li Most jedina relevantna desna opcija na hrvatskoj političkoj sceni ili je ipak posrijedi opcija koja izaziva komešanje na desnici svaki put kada se počne govoriti o njezinom ujedinjenju.

Nije nepoznato da je Most osmišljen kao skup niza uspješnih lokalnih političara. U sabornicu je u početku ušlo njih 19, i to ponajviše zahvaljujući istupima tadašnjeg metkovskog gradonačelnika Bože Petrova koji je kod javnog bilježnika ovjerio dokument kojim je jamčio da neće surađivati ​​ni s HDZ-om ni sa SDP-om, navlačeći vrijeme na sebe, svjesno ili ne, vječnu stigmu političara koji je pregazio vlastiti ovjereni potpis.

Ne samo da je Most nakon izbora surađivao s HDZ-om Tomislava Karamarka nego su se mostovci prije toga u tajnosti sastajali s tadašnjim šefom SDP-a Zoranom Milanovićem. Do saborskih su klupa u to vrijeme s Mostom su došli ljudi koji nisu imali veze s desnom orijentacijom, npr. Jure Martinčevića, nekadašnjeg vrgoračkog gradonačelnika Ante Pranića ili pak liječnice Ines Strenje. Sve u svemu, bila je to daleko od desne opcije, a Most je dugo od sebe skrivao svoje ideološko opredjeljenje, da bi se na kraju predstavili kao politički predstavnici desnog centra. Dok se za Petrova, Grmoju i Bulje može reći da su politički konzervativci, pitanje je u kojoj je to mjeri Marija Selak Raspudić koju prijatelji i znanstvenici iz mladih dana opisuju kao ženu liberalne orijentacije.

Nositelj problema

Istini za volju, njezin suprug, mostarski intelektualac Nino Raspudić, u medijski se prostor probio kao kolumnist konzervativne orijentacije, ali je unatoč tomu mnogima u tom kontekstu upitna njegova sklonost predsjedniku Milanoviću. Potpuno nesklon Mostu već je neko vrijeme bivši šef HDZ-a Tomislav Karamarko kojeg se dugo smatrao jednim od predstavnika stranačke desnice. Dobro je poznato da se Most Karamarku zamjerio zbog afere Konzultanticekada su inzistirali na njegovu odlasku iz politike, što se u konačnici i dogodilo, iako se ispostavilo da mostovci u koječemu nisu bili u pravu kada je on u pitanju.

“Treba spomenuti slučaj INA-MOL i sjetiti se kako sam predlagao da se, u dogovoru s mađarskom stranom, povučemo iz arbitražnog postupka i izbjegnemo mogućnost poraza, a time i gubitka nekoliko milijardi kuna. Most je, naravno, bio protiv jer, kako rekoše, ‘brifirani’ su da dobro stojimo u postupku. Mene su optužili da izdajnički branim mađarske interese. Arbitražu smo izgubili. Dakle, htio sam zaštititi hrvatski interes. Čije interese je branio Most? Je li itko ikada tražio njihovu odgovornost? Možda mediji? Ni spomena šteti koju je Most učinio Hrvatskoj. Milijarde kuna bile su u pitanju. Naše, hrvatske milijarde. Gdje su tih dana bili reporteri i snimatelji, naslovnice koje vrište o nevjerojatnoj šteti koju je Most prouzročio svima nama? Ali treba definirati meritum i problem nositelja! A to sam ja, moja ideološka struktura i politika za koju sam se zauzimao i pokušavao ih realizirati. Jačanje domaće proizvodnje (posebice hrane – što bi oživjelo opustošeno hrvatsko selo), ograničavanje moći uvozničkog lobija, jačanje malog i srednjeg poduzetništva (radi stvaranja snažnog srednjeg sloja stanovništva), osmišljavanje provedivne populacijske politike, lustracija i procesuiranje komunističkih zločina”, tvrdio je svojedobno Karamarko. kritizirajući mostovce koje ni njegov nasljednik, premijer Andrej Plenković, ne može podnijeti.

Ideološke zablude

Štoviše, Plenković je taj koji je sasuo žestoke salve uvrede na račun Mosta, jednom se prilikom umalo fizički obračunao s Nikolom Grmojom, a u HDZ-u mostovce ionako često nazivaju produženom rukom predsjednika Milanovića. Kako god da Mostovci za sada djeluju relativno stabilno, nije pitanje koliko će taj dojam potrajati jer desnica može zaboraviti na sve, ali je Mostu teško progledati kroz prste i zanemariti njihove ideološke zablude koje se do sada nisu dogodile Domovinskom pokretu.

Oni su u tom pitanju od početka dosljedni, što je još jedan pokazatelj Penavine političke zrelosti, koja bi na koncu Pokret mogao dovesti u vladajuću poziciju, s koje su mostovci ispali dva puta jer je s njima bilo nemoguće surađivati. Iako će oni reći da je bila riječ o principima i inzistiranju na poštovanju pravne države, ono što nikada dosad nisu rekli jest zbog čega su uopće prevarili vlastite birače, odnosno pregazili potpis ovjeren kod javnog bilježnika, a osim toga, nikada nisu objasnili kako to da su pristali da ih na samim začecima financijski potpomogne Mesićev prijatelj Branko Roglić.

Autor:Ivan Andrić/7dnevno

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ali ne nužno i stavove portala Dnevno.hr. Molimo čitatelje za razumijevanje te suzdržavanje od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal Dnevno.hr zadržava pravo obrisati komentar bez najave i/li prethodnog objašnjenja.

Više o temiIzvor: Dnevno.hr