Nakon što je Hrvatska na Svjetskom prvenstvu u Kataru raspucavanjem jedanaesteraca izbacila Japan, Zlatko Dalić dao je svoje viđenje situacije vezane uz kritike prema stvorenim golovima u toj utakmici: “Nemojmo živjeti u oblacima”, rekao je tom prilikom izbornika. “Imamo to što imamo, nemamo napadača Atletico Madrid ili Juventusasada su tu napadači Hajduka i Dinama. Svi su dobili priliku, imali svoju minutažu. Ja sam rekao da ćemo mi tako rasporediti s obzirom da nemamo toga tko je broj jedan.”
I to je istina. Mario Mandžukić je na vrhuncu svoje karijere bio među elitom europskog nogometa. Radio je s trenerskim legendama poput Jupp Heynckes, Pep Guardiola, Diego Simeone, Massimiliano Allegri ja Felixa Magathaa dva puta je zabio gol u finalu Lige prvaka i to za dvije različite momčadi: 2013. za Bayern i 2017. za Juventus. Jasno je da Marko Livaja ja Bruno Petković nisu igrači takve razine. Njihova statistika može biti čak i bolja od Mandžukićeve, a postoje elementi igre u kojima neupitno mogu dati više od Mandžukića. Međutim, obojci su daleko od imidža koji im može otvoriti vrata klubova s kojima će igrati finale Lige prvaka. Mandžukić je imao takvu reputaciju zbog čega se nalazio u takvim momčadima.
Stvar je u tome da bi Hrvatska ove sezone napokon mogla imati napadača koji će možda doći do toga da igra u finalu Lige prvaka. Njegovo ime je Petar Musa.
Benfica igra sjajno. Ove je sezone prodala Darwin Nuñez ja Enza Fernandez za ukupno 200 milijuna eura, uz još 60 milijuna eura koje je zaradila rješavajući se drugih igrača, ali bez obzira na to uvjerljivo drži prvo mjesto u domaćoj ligi iu osmini finala Lige prvaka je s uvjerljivih 7:1 prošla Club Brugge. U četvrtfinalu je čeka Između koji je opasno vidio u dvjema utakmicama s po luci a nakon eventualnog prolaska Intera bi za finale igrala s boljim iz susreta AC Milan ja Napolija. Benfica nije favorit, ali definitivno ima svoje šanse.
Njegova vrijednost u momčadima koje ocjene napada je ograničena. Ono što preferira iu čemu se najbolje snalazi je napadanje prostora
Znači li to da se Musa nameće kao broj 1 u reprezentaciji? Dobiva li Dalić napadača koji može ući u Mandžukićevu kožu i ući u elitu europskog nogometa?
Pa i ne baš. Musa je ove sezone odigrao 24 posto od ukupno dostupnih minuta. Benfica je u svim natjecanjima odigrala 44 utakmice, a Musa je napisao samo pet nastupa u početnoj postavi. Ispred njega je Gonçalo Ramos koji igra sjajnu sezonu, ali i Rafa, au zimskom prijelaznom roku je doveden još i Casper Tengstedt. U suštini, Musa je u najboljem slučaju Benficin treći napadač. Jedinu pravu šansu dobio je u Allianz Cupu, portugalskoj verziji kupa lige u kojoj nastupaju prvoligaške i drugoligaške momčadi. O tome u kakvom je sastavu Benfica sudjelovala najbolje svjedoči da je zapela još u grupnoj fazi, završivši iza drugoligaša Moreirensea.
Prije svega radni napadač
Da se poslužimo Dalićevim riječima, ne treba živjeti u oblacima. Hrvatska u Musi nije dobila novog Mandžukića. Benfica možda dođe do finala Lige prvaka, ali Musa zapravo nije korak od elite na način na koji je njegov suigrač i konkurent za poziciju Gonçalo Ramos. Samim time ni Musa nije broj 1 u reprezentaciji; realnost je da se napadačima Hajduka, Dinama i Ozdravi sada pridružio Benficinu treći napadač.
Međutim, to ne znači da Dalić ne može imati koristi od njega. Dapače, Musa može biti vrlo koristan dodatak napadačkoj liniji.
Musa se pojavio praktički niotkuda. Bio je dio te posljednje utakmice NK Zagreb u prvoligaškom društvu u kojem je dobio priliku u početnoj postavi. Bilo mu je samo 18 iu Kranjčevićevoj se zadržala još jednu sezonu, a nakon što se projektira Dražena Medića do kraja raspao, Musa je na 11 dana bio registriran u zaprešićkom Između prije nego što je otišao u Slavija. U Češkoj se Musa definirao kao igrač. Prvo je poslan u Viktorija Žižkovgdje je proces adaptacije prolazio boreći se s drugoligaškim iskusnjarama, a onda je otišao na dodatno kaljenje u slav iz Libereca. Ondje je Jindřich Trpišovský vidio da u Musi ima napadača kakav mu je trebao; netko tko može biti prva linija obrane, odvući obranu i napasti dubinu.
Često su ljudi krivo tumačili vještine koje Musa ima. Njegovih 190 cm visine zna zavarati trenere koji ga krenu koristiti kao metu za duge lopte, klasične ciljna mana koji će biti svjetionik u napadu onda kad momčad ne može izgraditi napad. Musa to nije, kao što nije bio ni Mandžukić. Slaviji je dugo trebalo da to shvati, a kad je shvatila, Musa je počeo isplaćivati ulaganje. U završnici češkog prvenstva zabio je četiri gola u četiri utakmice.
Zašto onda nije ostao u Slaviji i zašto iduće sezone nije dobio važniju ulogu? Opet slično kao Mandžukić, Petar Musa je prije svega radni napadač. Ima dug korak, jako se dobro snalazi u pritisku na zadnju liniju i shvaća kako blokirati liniju dodavanja tako da se ne može odigrati oko njega. Neće se spuštati između linija i razigravati suigrače, neće zadržati loptu okrenutu leđima prema suparničkom golu niti će driblati u kontranapadu. Možda se povremeno može izvući široko i pozicionirati na suparničkom beku gdje se može skočiti i dobiti zračni dvoboj, također jako dobro stvara prostor za udarac kad primi loptu na rub kaznenog prostora, ali njegova vrijednost u momčadima koje su ocjene napada ograničene.
Ono što preferira iu čemu je najbolje je napadanje prostora. Ne mora to nužno biti protunapad, Musa ima solidne kretnje u šesnaestercu i zna se kratkim sprintevima zabiti iza leđa stoperima i tako se naći u poziciji za pogodak. Nijedna momčad koja dominira prvenstvom, poput Slavije, ne traži veći doprinos napadača u izgradnji napada.
Stvar konteksta
Ne čudi se onda da Musa ima najbolju sezonu Boavisti. To mu je jedina dosadašnja sezona u kojoj je postignut dvostruki prvi broj golova — zabio ih je 11 u specifičnom kontekstu o kojem najbolje govori podatak da je uz 11 golova imao čak devet žutih kartona. Prošle sezone Boavista je bila 16. od 18 momčadi u ligi po posjedu i 17. po broju dodavanja u posljednjoj trećini terena. Momčad se većinu vremena branila, a od Muse se tražilo da pritisne protivničku zadnju liniju i napadne iz dubine.
To je ono što Dalić može dobiti od Muse. Nije dobio neupitnu prvu opciju, ali je dobio napadača koji ima karakteristike koje su iskoristive u posebnom kontekstu.
Musa ove sezone ima ograničenu minutažu u ligi. Igra za dominantnu momčad koja će ga dovesti do kraja bez njegovog previše sudjelovanja u igri, ali nikada ove sezone nije spojio dvije ligaške utakmice u kojima je dobio više od pola sata igre. Ne, čak je tako ograničenim mogućnostima, Musa oduzima 0,5 lopti po utakmici. Fizički je jak, brz je i agresivan, može stvoriti prostor za udarac, a može biti i opasan u finišu.
Je li to dovoljno da Petar Musa bude prvi napadač reprezentacije? Vjerojatno ne. Ali Dalić je dobio napadača kojeg može iskoristiti kada bude trebao netko da mu odigra obranu i da pritišće suparnika koji želi graditi igru. Nekoga vrlo sličnog Anti Budimiru u okršajima protiv Francuska; možda malo slabiji u zračnim dvobojima, ali s drugim vještinama koje se mogu koristiti u pravom kontekstu.
Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Više o temiIzvor: Telesport.hr
