Krama je legenda

Točno 100 golova u Bundesligi.

Nije loše za jednog igrača koji od svih hrvatskih igrača uživa možda i najbolji status u domaćoj javnosti. Možda upravo u tom svjetlu treba promatrati to da bundesligaški jubilej Andreja Kramarića jučer i nije bio neka velika vijest u hrvatskim medijima — prenijeli su da je, eto, pružio odličnu partiju, upisavši dva gola i asistenciju u pobjedi svog Hoffenheima protiv Berlinska unija, ali gotovo nijedan nije pritom spomenuo i tih 100 komada. Ne zato što to nisu smatrali viješću, već zato što za to nisu ni znali.

Kramarić zasigurno nema bolji status ni kod prosječnog navijača reprezentacije — a bojim se pomisliti tko sve čini to šaroliko društvo — i vjerujem da nije daleko od istine reći da je u najmanjoj ruci stalno pod povećanjem. Daleko od toga da ne možemo raspravljati o njegovim manama ili o tome treba li biti standardni član prve postave; već smo pisali da mu stil igre u reprezentaciji ne odgovara, a Hrvatska često niti ne igra u formaciji u kojoj bi mogao biti na poziciji desetke ili povučenog razigravača, pa Kramarić po nekoj inerciji najčešće zauzima poziciju desnog krila ili središnjeg napadača.

Bez obzira na to, možemo reći da mu Zlatko Dalić uglavnom vjeruje. Kramarić je započeo svih sedam utakmica na Svjetskom prvenstvu, bio je član udarne postave u sedam od 10 utakmica kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo, a taj se trend nastavio iu prve dvije utakmice kvalifikacija za Euro; u onom protiv Walesa jedna je zapravo ne toliko neuobičajena nogometna situacija u zadnjoj trećini terena postala pitanje nacionalnog interesa, a Kramarić je postao dežurni krivac te je samo još više učvrstio stigmu koja ga već neko vrijeme prati: onu da je (navodno) iznimno sebičan igrač.

Kramarić je svoje zadnje vrijeme samo još više učvrstio status klupske legende. Već sedam i pol godina jedan je od najboljih napadača u Bundesligi

Sve u svemu, otkad je Dalić preuzeo reprezentaciju Kramarića je ili član prve postave ili je prvi ili drugi igrač u rotaciji i zato postoji jedan u suštini vrlo jednostavan razlog. To je onaj izbornik koji ne želi ili ne može zanemariti činjenicu da je Kramarić već dugi niz godina jedan od najboljih napadača u Bundesligi.

Kramarić je, dakle, jučer u toj pobjedi od 4-2 nad spomenutim suparnikom prvo zabio 99., pa svoj 100. gol, pa upisao asistenciju, a Hoffenheim je sada zbog znatno bolje gol razlike od Bochuma praktični osigurao ostanak u ligi. Od 2016., kad je u siječnju stigao u Hoffenheim, jedino je Robert Lewandowski zabio više golova u ligi.

Golgeterske brojke

Ne računajući tu prvu sezonu — iako nije naodmet reći da je odmah po dolasku Juliana Naglesmanna (veljača 2016.) postao jedan od najvažnijih igrača te najzaslužnijih za ostanak u ligi — vidimo da samo u jednoj sezoni nije uspio postići dvoznamenkast broj golova, i to u prošloj koja je u tom golgeterskom smislu bila sezona kakva se događa i boljim strijelcima od Kramarića . To će ujedno reći i da dotični u samo jednoj sezoni nije bio u 10 najboljih strijelaca lige, s time da je jučerašnjim pogocima skočio na osmo mjesto najboljih strijelaca ove sezone.

Najplodnija sezona u tom je smislu bila 2020./2021., u kojoj je zabio 20 golova i bio četvrti najbolji strijelac lige, a još pet golova te sezone skupio je kroz Europsku ligu i Njemački kup. Vidimo i da je u sezoni 2018./2019. — zadnjoj u mandatu Nagelsmanna, čovjeka koji je praktički isključio njegov potencijal — postigao je 17 pogodaka, čime je s još četvoricom igrača podijelio treće mjesto najboljih strijelaca lige. Iako je u tom razdoblju često igrao na poziciji osmice, bila je to sezona u kojoj je imao najviše udaraca po utakmici (3,67, više je imao samo Lewandowski), pa i ona u kojoj je imala najviše promašenih velikih prilika otkad je u Hoffenheimu , njih 18.

Ta zadnja brojka, međutim, ne mora nužno biti indikator s negativnim predznakom jer najbolji se strijelci obično nalaze iu najvećem broju tih velikih prilika, pa slijedom toga često i najviše promašuju; Lewandowski je, primjerice, svake sezone imao više promašenih velikih prilika od Kramarića, a slično vrijedi i za Tim Werner. Posebnost te sezone je pak da je Kramarić dodao još pet golova — svih ljubimaca u grupnoj fazi prvaka Lige u kojoj je Hoffenheim završio na posljednjem mjestu skupine s Manchester Cityjem, Šahtarom i Lyonom.

Ako netko, pak, misli da će iduće sezone s 12 golova u ligi podbacio, vjerojatno je to zato što ne vidi širu sliku. Bila je to zapravo jedina sezona u kojoj je imao većih problema s ozljedama i tih je 12 zabio u 19 utakmica, što će reći da je imao prosjek od 0,63 gola po utakmici; bolji su bili opet samo Lewandowski i Werner, s time da nije naodmet spomenuti i to da je Kramarić započeo tek 14 od tih 19 utakmica, pa i da je imao neuobičajeno mali broj udaraca (2,26 po utakmici, tek 15. u ligi) . Usput budi rečeno, čak se trećina golova iz te sezone dogodila u zadnjem kolu kad je Hoffenheim na Westfalenu pobijedio s 4-0 Borussia Dortmund te osigurao nastup u Europi, a sva četiri pogotka zabio je upravo Kramarić.

Golgeterski najlošija sezona bila je posljednja u kojoj je zabio samo šest, a glavni razlog tome bio je za njega neuobičajeno veliki broj promašenih velikih prilika, njih čak 16 — što je, naravno, u slučaju malog broja golova, pokazatelj negativnog trenda . Bila je to sezona koja se ipak dogodila boljim strijelcima od Kramarića, a da je u tom smislu podbacio govori i xGprema kojemu je ‘trebao’ zabiti šest golova više.

Svaki nastup pod povećalom

Pa ipak, iako se može reći da je rođeni strijelac, gotovo je poznato da Kramarić donosi na teren i nešto više od samih golova. Voli se spuštati nisko i sudjelovati u igri te operirati između linija i biti licem okrenut prema golu, au nedavnom je intervjuu za Sportske novosti izjavio da je on Svemirski tumač, ili tumač prostora, kako se svojedobno opisao i genijalni Thomas Müller.

U tom smislu, kad toliko puno radiš i za druge, a bez da se to nešto posebno vidi, teško je pričati o nekome kao o iznimno sebičnom igraču. Na kraju krajeva, možemo pričati io tome da se Kramarićeva kvaliteta krije iu nemalom broju asistencija. Samo u toj sezoni u kojoj je zabio najmanje golova imao je devet asistencija te bio osmi najbolji asistent lige. Nemali broj asistencija skupio je iu prvoj punoj sezoni, kad je bio šesti najbolji asistent lige i ukupno je u ligi u ovih sedam i pol godine skupio 39 asistencija; računate li i situacije u kojima je izborio kazneni udarac, kako to radi prijenosno tržište, taj se broj penje na 47.

U veljači ove godine, ne računamo li utakmice u kojima nije nastupio zbog ozljeda, Kramarić prvi put nakon 1. studenog 2019. nije ušao u igru ​​u jednoj ligaškoj utakmici za Hoffenheim. U iduće četiri utakmice, od kojih su dvije bile s direktnim konkurentima u borbi za opstanak, Herthom ja Schalkeom, te jedna u gostima s Bayernom, zabio je četiri gola, a Hoffenheim je uzeo 10 bodova; jedan od tih golova bio je i taj slobodnjak na Allianz Areni. Kad je bilo najteže, a Hoffenheim se još od te 2016. nije borio za ostanak, ukazao se Kramarić i sa sedam pogodaka u posljednjih devet susreta možda je i najzaslužniji što je praktički osiguran ostanak.

Ove sezone inače ima najmanje udaraca otkako je u klubu (1,9 po utakmici), ima i za sebe neuobičajeno mali ključni dodavanja, a promašio je i samo pet velikih prilika, što je dio rezultat toga što uopće ne ulazi u prilike — a to je, pak, razlog, rezultat toga i što sad opet igra osmicu, ali možda veći dio leži u činjenici što je Hoffenheim ove sezone jednostavno lošiji nego prethodnih. Unatoč tome, Kramarić je opet zabio 12 golova i svojim je igrama u zadnje vrijeme samo još više učvrstio status klupske legende.

Pa ipak, iako je tamo negdje daleko vani poprilično uspješan, u toj poznatoj domaćoj javnosti Kramarić uživa status sebičnjaka koji usto valjda ne zabija dovoljno golova.

Svaki njegov nastup je pod povećanjem, a svaka njegova pogreška znači da ga odmah treba mijenjati. Nije bitno što postoje neke realne prepreke — ponajprije u samom načinu na koji igra reprezentacija — a taj je njegov učinak u Hoffenheimu onda valjda i još manje bitan; do te mjere da domaći mediji nisu znali što se to jučer zapravo dobodilo. Nije onda bitno ni to što Kramarić u suštini radi ono što je općenito u sportu najteže raditi; ima kontinuitet dobrih igara, i to u jednoj od najvećih liga na svijetu. Već sedam i pol godina jedan je od najboljih napadača u Bundesligi, ali kod nas se više cijeni igrač koji je učestvovao teži malonogometnim rješenjima i onda kad to nije potrebno, predviđajući mu usput i to da u utakmicu često ulazi kao da je došao na termin 50- godišnjaka.

I ako postoji taj netko tko se, eto, pita što taj vražji Kramarić uopće radi u reprezentaciji, odgovor zapravo ne može biti jednostavniji. Kramarić je tu, u najmanju ruku uvijek na rubu prvih 11, jer tu i zaslužuje biti. A to na koji će se način i hoće li se uopće iskoristiti njegovu kvalitetu — to je zapravo pitanje za nekog drugog.