Od devet nokautirati utakmica koje je Hrvatska igrala u mandatu Zlatka Dalićašest ih je otišlo u produžetke. Nizozemska u Rotterdamu bila je 10. Dalićeva utakmica na ispadanju, ai ona je otišla u dodatnih 30 minuta. To je već postao hrvatski način: drama, stres i nevjerojatna mentalna snaga. Jer Hrvatska je od tih sedam utakmica koje su išle u produžetke izgubila samo jednu jedinu; onu protiv Španjolske na Europskom prvenstvu kad su Mislav Oršić ja Mario Pašalić golovima u samoj završnici susreta vratila stvari na početak, da bi Španjolska ipak u produžecima stigla do rezultata.
U ovih šest godina događalo se da Hrvatska bude taktički nedorečena ili da igra loše pripremljena. Dalić je povremeno griješio, donosio odluke potpuno kontradiktorne onome što je ranije postavio kao pravilo, a ponekad i odlutao. Ali kad god je trebalo, Dalić je dobio reakciju momčadi koja se znala nositi s psihičkim teretom.
Čudno je to reći za momčad koja ima dvije medalje na zadnja dva Svjetska prvenstva, ali najbolja ilustracija Dalićeva mandata na klupi reprezentacije je pobjeda protiv Rusije na Poljudu. Hrvatska je utakmicu dočekala kao favorit, ali nakon što se ozbiljno mučila u kvalifikacijama. Stanje nije bilo idealno, a Rusiji je dosta i remi za prolazak dalje. U takvim uvjetima Hrvatska je odigrala jednu od najboljih utakmica unatrag. Dominirala je travnjakom, dolazila je pred suparnička vrata i stvarala je šanse. Lopta nije htjela u gol, ali nije bilo panike. Čak i kada se ušlo u zadnjih desetak minuta, Hrvatska je nastavila igrati. Pritiskala je, donosila je loptu u suparnički kazneni prostor i pratila je plan igre sve dok je Fjodor Kudrjašov nije ugurao u vlastitu mrežu.
Pogleda li netko sa strane samo rezultat, može se zaključiti da je Hrvatska imala sreće jer je, eto, pobijedila autogolom u 82. minuti utakmice i tako otišla na SP na kojem je osvojila brončanu medalju. Ali kad se zakopa malo dublje ispod površine, onda je jasno da to nema veze sa srećom. Hrvatska je otišla na Svjetsko prvenstvo na kojem je osvojila brončanu medalju jer je momčad u vrlo stresnoj situaciji reagirala nevjerojatno mirno. Pokazala je mentalnu snagu, bila je stabilna i pružila je reakciju kakva je bila potrebna da se slomi utakmica. Dalić je na klupi reprezentacije imao i boljih utakmica i većih pobjeda. Na kraju krajeva, ima dvije medalje sa Svjetskog prvenstva. Međutim, ništa tako dobro ne simbolizira to da će Hrvatska izvući utakmicu kad treba kao utakmica protiv Rusije.
Bila je to tipična Hrvatska u tipičnoj utakmici na ispadanje. Ovo je Hrvatska koja zna da je ključna stvar preživjeti, biti stabilan i čekati svoju priliku
Dalićeva Hrvatska ima karakter koji joj omogućuje da se nosi sa stresnim situacijama i da ne upadne u krizu. Kad god je bilo teško i kad se god trebalo čuti za opuštanja i pogreške, Hrvatska je isporučila. Možda nije briljirala, ali je redovito pobjeđivala. I nije slučajno pobijedila u šest od sedam navrata kad se našla u producentima.
Zato se ne trebam čuditi što je Hrvatska dobro reagirala nakon što je primila gol protiv Nizozemske u 96. minuti. Puno momčadi bi se raslo nakon psihološkog šoka kakav nosi takav kasni gol, ali Hrvatska je nastavila igrati i potpuno je razbila suparnika.
Dalićev plan
Zašto Hrvatska nije ranije razbila Nizozemsku i zašto je ponovo bilo potrebno čekati produžetke da pokažu kakva je sila kad krene napadati? Zato što je Dalić postavio momčad vrlo oprezno; primarni cilj bio je ograničiti rizik po vlastiti gol, što je automatski limitirao i napadačke opcije. Ali i zato što se Dalić odlučio za eksperiment kojem je trebalo neko vrijeme da počne funkcionirati.
Hrvatska je u polufinale protiv Nizozemske krenula s Ivanom Perišićem na lijevoj strani. Dalića je Perišića povremeno znao pomaknuti na beka u situacijama kada je Hrvatska morala uhvatiti gol, ali nikada prije nije započeo s njim na beku u formaciji s četvoricom u zadnjoj liniji. Gotovo ne sa Lukom Ivanušecom na lijevom krilu.
Plan je, u teoriji, bio logičan. Vezni red ionako uglavnom ostaje nisko, nemamo klasična krila, nego vezne igrače koje inercija vuče u sredinu, pa onda širinu napada moraju osigurati bočni igrači.
Ovdje vidimo strukturu napada, a posebno treba obratiti pozornost na to koliko su visoko pozicionirani i Perišić i Josip Juranović (označeno bijelim zvjezdicama). Kao klasični bočni bekovi u formaciji zadnja četiri, obojci su ispred lopte i zapravo su drugi i treći najnapredniji igrač, odmah iza Marija Pašalića.
Vezna linija je kompaktna; Luka Modrić, Mateo Kovačić ja Marcelo Brozović stoje usko, slično kao što su to radili na Svjetskom prvenstvu. Andrej Kramarić (označen crvenom strelicom) dobio je ulogu slobodnog napadača koji se često spuštao razigrati s trojicom veznjaka, a Ivanušec i Pašalić (označeni bijelim strelicama) ulazili su u sredinu kako bi otvorili prostor za bekove, s tim da je Pašalić u pravilu bio istureniji i napadao je prostor koji je Kramarić praznio, dok je Ivanušec više tražio loptu u noge u međuprostoru.
U biti, Dalić je igrače stavio u njihovu prirodnu ulogu.
Modrić, Kovačić i Brozović također imaju naviku držati se usko i rijetko se priključuju gore visoko, vole ostati oko centra i od tamo upravljati napadima. To je Dalić iskoristio da zatvori sredinu i onemogući Nizozemskoj da osvoji teren kroz središnju zonu. Isto tako, Kramarić se voli spustiti i sudjelovati u igri, Pašalić voli napasti dubinu, a Ivanušec igra u međuprostoru bez obzira na to je li nominalno krilo, desetka ili centralni vezni.
Ostaje upitno zašto se Dalić odlučio za Perišića na lijevom beku — jer, kao što su to kasnije akcije pokazale, nije baš isto igrati bočnog kad su iza leđa trojica stopera i klasičnog beka — ali je trebao biti bočni igrač koji može doći visoko.
Heroj Petković
Tijekom prvih pola sata u igri je bilo puno nedorečenosti. Nizozemska je kontrolirala sredinu terena usput tome što je Hrvatska ondje imala petoricu igrača, a često su se događali nesporazumi između linija. Hrvatska naprosto nikad nije bila u ovom sastavu i trebalo je neko vrijeme igrati sve sjedne na svoje mjesto. Na kraju krajeva, i prvi gol pada jer je čitava momčad otišla desetak metara previše prema desnoj aut liniji, što je ostavilo ogroman prostor na suprotnom krilu bez ijednog veznog da pomogne.
Dugoročno još bitniji faktor su bili Mats Wieffer, Teun Koopmeiners ja Frankie Young, koji su zatvorili prijenos lopte iz sredine prema bočnim pozicijama, a time je i Hrvatska imala problema u izgradnji napada. Međutim, kako se Nizozemska u drugom poluvremenu povlačila i kako su Modrić i Kovačić ušli u bolji ritam, momentum utakmice je prešao na hrvatsku stranu jer je struktura bila solidna i sve ključne zone su bile okupirane, što automatski nudi dobru poziciju za odigravanje obrane. U nekim fazama utakmice bilo je nemoguće zamisliti da Nizozemska uopće može doći do gola, osim što se neko ludilo na samom kraju utakmice.
To se i dogodilo, Samo Noa je u 96. minuti zabio za produžetke. Tu je do izražaja ponovno došlo da je Hrvatska prekaljena turnirska momčad koja se može pouzdati u svoju mentalnu snagu i koja se zna čuti iz pogrešaka.
Ušao je Bruno Petković te svojom igrom leđima i lucidnošću pomeo umornu obranu suparničke momčadi, Perišić je pokazao da je još uvijek najprodorniji hrvatski igrač, a ulazak Josip Stanišić promijenio je geometriju momčadi tako da je često ostajao nisko kao treći stoper, što je postalo važno nakon što je Kovačić izašao iz igre jer je davao dodatnu stabilnost u posjedu koji je u trenutku bio izgubljen.
Sve u svemu, bila je to tipična Hrvatska u tipičnoj utakmici na ispadanje.
Plan igre je bio drugačiji od onoga što smo do sada mogli gledati, Dalić je riskirao s Perišićem na beku i — premda je geometrijski sve bilo logično i struktura je bila dobra — stvari nisu funkcionirale od prve minute. Međutim, ovo je Hrvatska koja zna da je ključna stvar preživjeti, biti stabilan i čekati svoju priliku. Preživjela je, pokazala je mentalnu stabilnost, a priliku je nadahnutim nastupom u produžetku ovaj put iskoristio Petković, koji je Hrvatskoj donio finale Lige nacije.
Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Više o temiIzvor: Telesport.hr
