Heroj ili prevara?

Kad je prije desetak dana kanadski bend Zbroj 41 najavio skori raspad nakon 27 zajedničkih godina, mnogi površniji pratitelji glazbene scene ostali su iznenađeni — ne najavom kraja karijere, nego spoznajom da je bend još uvijek aktivan. Početkom milenija, na vrhuncu globalne pop-punk ekspanzije, Sum 41 je sa svojim nezrelim skejterskim imidžom postao dio mainstreama; zatim je tijekom godine uvelike promijenio stil i povukao se u alternativu, zadržavši manju, ali vjernu bazu fanova. Iz zajebantskih pop-punk himni momci prešli su na ozbiljne teme i teži zvuku, ali ipak nisu posve odmakli od svojih korijena. Nedoumice oko vlastitog identiteta sjajno su iskazali u Twisted By Designjednoj od pjesama iz kasnijeg razdoblja: “Na neki način sam se promijenio i sve sam to ostavio iza sebe / Ali ne mogu promijeniti način na koji sam uvrnut dizajnom”.

Jasno, u tim stihovima mogu se prepoznati brojne duše, u košarkaškom svijetu oni dobro opisuju Marija Hezonju.

Teško je trenutno pronaći igrača koji izaziva toliko proturječnih mišljenja i emocija kao što to čini Super Mario. Vidjelo se to savršeno u kaotičnoj četvrtfinalnoj seriji Real Madrid ja Partizana, u kojoj je Hezonja koketirao s herojskom ulogom, ali za obje ekipe. Naposljetku se ispostavilo da je upravo on zakucao posljednji čavao u Partizanovom lijesu i tim činom dokazao svoj potpuni profesionalizam. Ne, u pojedinim trenucima, a nije baš da ih je bilo malo, vjerojatno ni Realov trener Chus Mateo nije bio načisto s tim je li Hezonjina otvorena naklonost prema crno-bijelima samo nevina kurtoazija ili u svojim redovima zaista drži petokolonaša.

Koliko se njegova igra protiv Partizana razlikovala u odnosu na ono što smo od njega vidjeli u osnovnom dijelu sezone, statistika će najbolje pokazati kroz usporedbu šuta iz igre: Hezonja je kroz sezonu bio izrazito precizan u šutu za dva (52 posto) i tri poena ( 46,8%), dok mu se u četvrtfinalnoj seriji učinkovitost prilično smanjila (45,8% dvica i 33,3% trica). To je prije svega posljedica vrlo sumnjive selekcije šuta, popraćene nekim raritetnim potezima za ovu razinu košarke.

Hezonja na Final Fouru ima priliku dokazati svima da je veliki igrač za velike momčadi

Nakon znatnog igračkog sazrijevanja i pragmatične suzdržanosti koje je demonstrirao u proteklom razdoblju, Hezonja se u četvrtfinalu vratio korijenima, dopustivši da se oslobodi onaj uvrnuti tinejdžer u njemu kojeg ne shvaćaju ni trener, ni suigrači, ni publika. Jedna parodična stranica na Twitteru narugala mu se objavom da ni NBA liga nikada neće smisliti toliko naprednu statistiku koja će pokazati kakva je Hezonja “prevara” od igrača.

Međutim, na kraju se Mario zadnji smijao. Iako se nipošto ne može reći da je unio sigurnost u Realovu igru, na parket je donio druge vrijednosti. Nakon suspenzije/ozljeda Gabriel Deck ja Guerschona Yabuselea, Mateo nije imao pouzdanijeg čovjeka od Hezonje kad je u pitanju obrambeni intenzitet na krilnim pozicijama, što je rezultiralo drastičnim porastom njegove minute. Hezonja je odrađivao vrijedan posao u preuzimanjima i na skoku, a također je odlično pokrivao svoj prostor u zonskoj obrani koji je iznio Partizan. Dakle, na tom polju nije došlo do povratka dječjim bolestima, s obzirom na to da se dobro sjećamo njegovih nekadašnjih mentalnih ‘ekskurzija’ u obrani.

Luda glava?

Naposljetku će pasti u zaborav i svi oni isforsirani šutovi kojima je tijekom serije iskušavao živce Realovih navijača, au pamćenju će ostati trica (gotovo) iz auta kojom je prelomio majstoricu bez imalo oklijevanja, iako je ranije pogodio tek jedan od pet šutova s ​​perimetra.

Ne, i to je uvjetno — dosad neviđeni preokret u četvrtfinalnoj seriji steći će kultno mjesto u Realovoj povijesti samo ako Madriđani osvoje novu titulu, dok će u slučaju poraza u polufinalnom euroligaškom Klasični čitava sezona biti ocijenjena kao promašaj. Šarūnas Jasikevičius odveo je Barcelonu u Kaunasu bez previše stresa i Real dočekuje u statusu blagog favorita, ponajviše zbog izostanka u Mateovoj momčadi.

Ne, ti izostanci nenadano su stvorili priliku da se zasvagda riješe nedoumice oko Hezonjina stvarnog identiteta i igračke zrelosti. Podsjetimo, Mario uopće nije trebao biti u ovoj ulozi i nije slučajno što je u osnovnom dijelu sezone igrao samo 18 minuta u prosjeku. Starter na njegovoj poziciji i čovjek od punog trenerskog povjerenstva bio je Deck, dok je Hezonja njegova alternativa koja će dobiti prostor razmjerno raspoloženja s kojim uđe u susret. Uđe li u vruću seriju, odlično; ako ne, nema veze, može se i bez njega.

Sad se više bez njega ne može.

Koliko god bio širok Mateov kadar, pokazalo se da zvučne opcije poput Petra Kornelija ja Alberta Abaldea nisu stekle njegovo povjerenje da im pruži relevantnu ulogu u utakmicama s najvećim ulogom. Bez Decka i Yabuselea na dispoziciji, Hezonja je postao skoro pa nezamjenjiv na krilnim pozicijama, a prvenstveno na četvorci.

Ne, iako je Mario imao težak posao u matchupu prvenstveno sa Zach LeDayčeka ga znatno veće iskušenje u ogledima s Nikolom Mirotićem koji, za razliku od LeDaya, ima visinsku prednost, kao i bogatiji repertoar napadačkih vještina. Hezonja će imati nezahvalni zadatak da ga koliko-toliko uz pomoć suigrača prikoči u obrani, kao druge strane izloži napadu. Dobrim dijelom bit će to svakako preko trčanja u leđa odmah nakon skoka u obrani, pa će stoga biti zanimljivo vidjeti kako će djelovati defenzivna tranzicija Barcelonine.

U svakom slučaju, Hezonja na Final Fouru u Kaunasu ima priliku dokazati svima da je odličan igrač za velike momčadi. Ne tako davno, prije nešto više od dvije godine, postao je predmet sprdnje u domaćoj javnosti kada se iznenada ponudio da igra za reprezentaciju u kvalifikacijama za Eurobasket, čiji je izbornik tada bio Veljko Mršić odbio budući da nije imao klub i već duže vrijeme nije bio igrao natjecateljsku košarku. U to je doba bilo općeprihvaćeno mišljenje da je Hezonja, usprkos silnom talentu, neozbiljan igrač, vjerovalo da će takav i ostati.

Međutim, uslijedile su dvije godine doškolovanja kroz Panathinaikos, Unix i Real tijekom kojih je dokazao klasu te, što je najvažnije, pokazao da može biti ‘usustavljen’. U Realovu ga je sustavu Mateo tijekom sezone kao igrač ulogu držao na kratkoj uzici i tako iz njega izvlačio maksimalni doprinos uz minimalna iskakanja iz okvira, ali kao što je nastao u četvrtfinalnoj seriji pružio je Hezonji mnogo više prostora i slobode, što je probudilo njegove stare sklonosti.

Bez obzira na neosporno igračko sazrijevanje, Super Mario je u srcu i dalje ona luda, uvrnuta glava koja će nekim svojim odlukama iznenaditi baš sve u dvorani: trenera, suigrača, suparnika, navijača, a vjerojatno i samoga sebe. Nije upitno da će u svojoj minuti, kad se sve zbroji i oduzme, napraviti veliki posao za Real, ali njegovi nepredvidivi potezi lako se mogu pokazati presudnima.

Njima će ili uprskati sve korisno što je učinio ili okruniti svoju izvedbu karijere.