Pijun

Iako je uvijek bilo jasno da se radi o iznimno talentiranom dječaku, on se ni u svojim ranim nogometnim danima nije pretjerano izdvajao od ostalih. Ne zato što mu je nedostajalo kvalitete, nego samo zato što, povučen, tih i radišan kakav jest, nikad nije bio u stanju stvoriti vau posljedica. Njegova rodna Foča godinama je bila domaćin jednog od najozbiljnijih omladinskih turnira u ovom dijelu Europe, a tu je Krunić napravio prve ozbiljnije korake, prije svog oca. Milano, nekadašnji igrač lokalne Sutjeske, shvatio da njegov sin ima veliki potencijal. Ne, umjesto da rodnu Miljevinu i Foču zamijeni svjetlima velikog grada – makar nekog Sarajeva, Beograda ili Zagreba gdje su ga zvali i priželjkivali – mladi i talentirani Rade završio je u Pećincima, malom selu u Donji Srem imao solidnog člana Superlige Srbije.

Krunić ništa ne radi spektakularno dobro; on sve radi dovoljno dobro da bude važnim dijelom uskrsnulog Milana

Kako to obično biva u Srbiji, unatoč činjenici da je igrao odličan nogomet — uglavnom na poziciji broj deset — njegova se kvaliteta dugo vagala i mjerila više puta jer nije bio u dresu niti jednog od vječitih rivala. U ljeto 2014. stigla je ponuda od Verone što je Krunić prihvatio, ali se pokazalo kao promašeno obećanje, pa za njega nikada nije zaigrao Žuto plava nego je vraćen u Pećince. Pa su ga preselili na Maracanu, ali stvari su krenule po zlu; neki su krivili menadžere, neki pohlepu, neki samo loše odluke i lošu sreću, a na kraju je Krunić, umjesto inozemstva ili regionalnog velikana, neočekivano obukao dres Borca iz Čačka.

Možda je to za njega trebao biti težak udarac; za one koji su mu predbacivali nekvalitetu ili pohlepu, to je svakako trebao biti dokaz da su bili u pravu. Ne, kao i uvijek, Krunić se nije predao ni nakon jedne polusezone sa svojim starim trenerom iz Donjeg Srema Bogić Bogićevićponovno se spremao na put za Italiju.

Ovaj put ništa nije bilo sporno i brzo se skrasio u Toscani; ali čak je iu bosanskohercegovačkim okvirima i dalje bio relativno nepoznat igrač kada je u listopadu 2015. debitirao u Serie A za Empoli, u kojem mu je suigrač u to vrijeme bio i Marko Livaja. Minutu je na početku dobivao neredovito i opet mu se prognoziralo skretanje s puta, ali on je u idućoj sezoni preuzeo jednu od ključnih uloga u momčadi.

Kada je na kraju te sezone ispao iz lige, Krunić je odlučio ostati u Castellaniju iu nekim utakmicama zaslužiti kapetansku vrpcu. Fabrice Corsi je trljao ruke, vikao da je Krunić “Sergej Milinković-Savić Serie B” i spremao se za bogati transfer, ali kad je on jednom došao. ipak je bio šok za sve.

Nakon 13 golova i 15 asistencija u 119 utakmici za Empoli, došlo je, naravno, vrijeme za pojačanje. Tražila ga je Atalanta, spominjao se i Napoli, na stolu su bile ponude Torina ja Genova, ali nakon što je Milan preuzeo Marco Giampaolo, trener koji ga je doveo u Empoli, u momčadi je silno želio Radu. I bez obzira na Milanov status u tom trenutku, stvarno je reći da nije bilo baš puno onih koji su ga očekivali u takvom klubu. Bio je to i jedan od prvih transfera Paola Maldinijaodnosno Zvonimira Bobana ja Federico Massara; plaćen je osam milijuna eura i Krunićev je novi dom postao stadion koji prima četiri puta više gledatelja nego što njegovo rodno mjesto ima stanovnika.

Ali za igrače kakav je Krunić tako velika scena zapravo je češća pozornica za dramu, u najgorem slučaju tragediju. Svjetla su još blještavija, očekivanja veća; ondje se takvi, bez konkretnih brojki i bez blještavog celofana oko sebe, prinose na oltar i žrtvuju navijačima žednom krvi i dobrih rezultata.

U prvih sedam utakmica igrao je jednom; onda je još odletio i Giampaolo, a došao Stefano Pioli iu narednih 15 minuta skupljao na kapaljku, da bi sve to podebljao ozljedom zbog čega ga gotovo dva mjeseca nije bilo na terenu. Sve se poklapalo za onu u mnogim glavama već skiciranu priču o premalom igraču za preveliki klub; kritike s tribina uvijek su bile oštre, njegovo je ime u naslove dolazilo samo u kontekstu odlaska iz Milana.

No, ono što je Krunića, barem kada je klupski nogomet u pitanju, razlikovalo od ostalih jest to što je uvijek bio prilično svjestan svoje uloge i pozicije u timu. Na stranu njegovo nespretno obraćanje na predstavljanju — kad je samog sebe, pokušavajući objasniti stil igre, usporedio s Kevinom De Bruyneom — Krunić je oduvijek znao da ovo nije klub u kojem može igrati ključnu ulogu, barem ne na klasičan način. Naprotiv, za njega je Milan bio prilika da nogometnom svijetu još jednom potvrdi da je lojalan vojnik, pijun spreman na svaki zadatak; spreman baciti se pred metak, skočiti na bombu kako bi spasio ostale.

I tu je priliku iskoristio.

Njegove brojke nikad nisu bile impresivne; za Milan je u 115 utakmica zabio tek tri gola i imao šest asistencija. Njegovo ime nije među top 5 igrača Milana doslovno niti u jednoj jedinoj kategoriji — osim u broju žutih kartona — a mjeri ih se na desetine. Ne, usprkos brojnim napisima o njegovoj odlasku, usprkos onome što su ljudi pričali, Rade je jesenas dobio novi ugovor i svoj staž u Milanu produžio do 2025. U međuvremenu je i Pioli shvatio što je Krunićev forte, i to nakon što ga je isprobao na gotovo svim pozicijama u timu — bio je i lažna devetka, i ofenzivni vezni, i centralni vezni, igrao i na lijevoj i na desnoj strani veznog reda, odradio je utakmicu i na lijevom i na desnom krilu, silom prilika igrao i kao desni bek; danas većinom ima važnu ulogu u oba smjera na poziciji defenzivnog veznog.

Brojke se nisu puno promijenile, ali to i jest poanta. Krunić ništa ne radi spektakularno dobro; on sve radi dovoljno dobro da bude važnim dijelom uskrsnulog Milana i pomaže Piolijevoj momčadi doći do rezultata kakve su rijetke od nje očekivali. Uostalom, u titulu prvaka ugradio je 28 nastupa, od kojih je 15 bilo startova; u pohodu na četvrtfinale Lige prvaka dosad je odigrao osam od devet utakmica.

I večeras će, neovisno o tome što sada ima jasno definiranu poziciju, vjerojatno imati istu sporednu ulogu kakvu je imao iu prvom duelu s Napolijem, onu kakvu ima od trenutka kada je prvi put obukao Milanov dres. Onu koju ne vole televizijski redatelji, ne vole je ni reflektori; onu koja se ne vrednuje brojkama i statistikom, ali koja je neizostavna za svaku momčad koja želi napraviti ozbiljan rezultat.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.

Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.