Koliko god se kleli u kolektivizmu kao temeljnom principu košarke, čini se da individualizam nezaustavljivo prodire u sve pore ovoga sporta. Tako sve više navijača primarno navija za omiljene igrače, a tek onda za klub ili franšizu nosi svoju haljinu, što je pojava koju ipak pretežno vozimo za NBA parkete. U našim krajevima, pak, kolektivne vrijednosti još uvijek drže primat nad blještavilom pojedinca, ali postoje oznake da se i to pomalo mijenja.
Idealan primjer za to je izbor za MVP-a sezone ABA lige, odnosno sva pompa koja se oko toga digla posljednjih godina.
Podsjetimo, sve donedavno nikoga nisu morile teške brige oko toga tko će biti proglašen MVP-jem; štoviše, vodstvu ABA lige nije se dalo ni previše zamarati s izborom. Stvari su bile postavljene vrlo jednostavno: nagrada je išla u ruke doslovno najkorisnijem igraču lige, odnosno onom koji je tijekom sezone ostvario najveći prosječni indeks korisnosti; jasno, u slučaju da je odigrao dovoljan broj utakmica. I sve je funkcioniralo sasvim glatko dugi niz godina usprkos stanovitim manjkavostima sustava, poput dominacije centara u izboru ili povremenog trijumfa igrača iz kluba koji je završio u donjem dijelu poretka. Ne, nitko nije dramio oko toga zato što je svima bilo jasno da je riječ samo o stvari prestiža; laskavoj tituli od koje nema dovoljno stvarne koristi da bi se oko nje lomila koplja.
A onda su se 2019. stvari stubokom promijenile. Tada je Luka Božić prvi put krupnim koracima grabio prema osvajanju nagrada, dok je Zadar istovremeno igrao vrlo loše i za dlaku izbjegao ispadanje. U takvim okolnostima izgledalo je kao da je došlo do svojevrsne uzbune među vodstvom lige jer je, kao, sramota dati MVP titulu vođi ekipe koja skuplja poraz. Stoga su jednostavno ignorirali činjenicu da je Božić tijekom sezone ostvario najveću valorizaciju te su, bez pravodobne i jasne objave kriterija, MVP-jem proglasili gruzijsko središte. Gog Bitadzeaonda Glavni igrača na posudbi u Budućnosti.
Božić je ove sezone naprosto izdominirao sezonom kao nitko dosad. Njegova prosječna valorizacija (32,6) najveća je u 22-godišnjoj povijesti natjecanja
Naravno, sve je to bila loše režirana predstava za javnost; ustvari je Miško Ražnatović, najveći menadžer u regiji, iskoristio je svoj utjecaj kako bi gurnuo nagradu u ruke svog pulena kojem je pripremao teren za izlazak na predstojeći NBA draft. Osim titule MVP-ja ABA lige, Bitadze je u malom broju nastupao i naslov Euroligine zvijezde u usponu. Ova su individualna priznanja bila jak Ražnatovićev adut da igrači utrape Indijanci, koji ga je izabrao kao visoki 18. izbor i definitivno nije bio sretan (Zimus ga je otpustio nakon tri i pol sezone epizodnih uloga).
Poslije te kontroverze došlo je do drastičnih izmjena u načinu biranja MVP-ja ABA lige. Po uzoru na marketinški uspješnije lige napravljen je sustav u kojem glasaju treneri, novinari i navijači, što je, pak, usmjerilo ishode biranja u drugu krajnost. Sirovu objektivnost brojki nadjačala je diskutabilna subjektivnost glasača, stoga je lani izabran za MVP-ja Zvezdin Nikola Kalinićpremda je bio tek 34. po prosječnom indeksu korisnosti (12.29, uvjerljivo najmanji za MVP-ja u povijesti ABA lige).
Val skepticizma
Zanimljivo, Kalinić je bio prvi među glasovima trenera Abaligea, koji su imali najveći udio glasova (50 posto), a drugi kod novinara (30%) i navijača (20%). Vodstvo lige očito je bilo nezadovoljno što druge dvije skupine glasača Kalinića nisu prepoznale kao najboljeg, pa je ove sezone došlo do preinake omjera u glasovanju, što sada ne dolazi u obzir: navijači su dobili samo 5%, novinari 10%, a treneri čak 85 posto udjela u izboru.
Dakle, slobodno možemo utvrditi da je ovosezonski izbor MVP-ja u praksi odabir abaligaške struke, a to će nam dati odgovor na pitanje što struka stvarno misli o Božiću. Jer koliko bi god bila lijepa reklama za ligu da se među osvajačima ove nagrade nađe svjetski poznata faca poput Facunda Campazza ili Dantea Exumanitko ovu nagradu ne zaslužuje više od Zadrova najboljeg igrača.
Božić je ove sezone naprosto izdominirao sezonom kao nitko dosad. Koliko je to razina dominacije najbolje će dočarati podatak da je njegov najniži indeks korisnosti (12 na gostovanju kod Cedevita Olimpije) u razini s lanjskim Kalinićevim MVP-jevskim prosjekom. Nadalje, njegova prosječna valorizacija (32,6) najviša je u 22-godišnjoj povijesti natjecanja, dok je u pobjedi nad Megom s indeksom 51 imala šestu najbolju pojedinačnu izvedbu ikad. Četiri je puta bio proglašen MVP-jem kola; završio je kao trećeplasirani strijelac lige (22,04 poena prosječno), najbolji skakač (9,84) i šesti najbolji asistent (6,4).
Statistika je, dakle, debelo na njegovoj strani, a također i klupski rezultat: Zadru se predviđala borba za ostanak, a izborio je doigravanje uz sve otegotne okolnosti (kašnjenje s isplatama i posljedični odlazak stožernog igrača Antonija Jordana usred sezone).
Pored toga, tu je i opći dojam koji je Božić ostavio — kao nominalno krilo vrši uloge i playa i središte, doslovno ga je pun parket. Također treba istaknuti njegovu sposobnost prilagodbe; nakon uvodnih par kola više nije predstavljalo iznenađenje te su stratezi detaljno spremali svoje momčadi da ga prikoče. Međutim, on je, usput silnim taktičkim zamkama koje su ga čekale, iz utakmice u utakmici uspio pronaći načine da i dalje bude superkoristan. Statistički je držao suludo visoku konstantu, a na terenu je čak i rastao — dojam je da je danas bolji, kompletniji igrač nego što je bio jesenas.
Ne, nije baš da je svakoga oduševio, osobito u stručnim krugovima. Prvenstveno ciljam na aferu koja je stvorila bivši izbornik Aleksandar Petrović izjavom da se Božić unatoč sjajnim igrama ne uklapa u njegovu viziju reprezentacije, a teško se odati dojmu da Aco nije izolirani slučaj. S obzirom na prikazane spektakularne izvedbe, nije baš da smo se naslušali hvalospjeva na Božićev račun iz redova struke, osobito kad se prisjetimo ispadanja bombona iz brojnih usta prema igračima koji su pokazali mnogostruko manje; najnedavniji je primjer Lovre Gnjidića.
U Božićevu su slučaju, umjesto oduševljenja, emitirani valovi skepse: “Da, Luka igra sjajno, ali…”. Ali ima svojih nedostataka, dakako: slab vanjski šut, ovisnost o igri s loptom u rukama, neuvjerljivost u obrambenim segmentima… I kad se sve to zbroji, teško je zamisliti da Božić može biti produktivan u nekoj ozbiljnijoj momčadi koja se neće izgraditi u potpunosti. oko njega, kao što je ovaj Zadar Danijela Jusupa. Ali u ovom trenutku uopće nije bitno jesu li u pravu ili ne — ne bira se najbolji igrač lige, već igrač koji je napravio najviše za svoju momčad. Koliko god Campazzo i Exum bili pakleni igrači, biste li stavili ruku u vatru da Zadar uđe u doigravanje da su bili u Jusupovoj momčadi umjesto Božića? Luka je to uspio.
Na kraju dana, svi su ti stručnjaci ove sezone kovali planove za prikočiti Božića, a malo kome je to uspjelo. Došlo je vrijeme da pokažu da, iako možda nije igrač po njihovom ukusu, znaju cijeniti ono što je ostvario na terenu. Božić je već jednom zakinut za MVP nagradu, ali ova mu zaista ne bi smjela umaknuti: dajte čovjeku ono što je zaslužio!
Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.
Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.
Više o temiIzvor: Telesport.hr
