Utrka stoljeća

Dapače, među devet francuskih proizvođača s upisanim pobjedama ima ih najviše, po tri Matra Simca ja Peugeot. Kako Matra odavno ne postoji, a Mate Rimac valjda nije dao zeleno svjetlo za Bugattijeva povratak, oči Francuske će na utrci, koja ondje ipak znači malo više nego drugo, biti uperene u Peugeot. U dosadašnjim utrkama Svjetskog prvenstva nije bio bolji od petog mjesta, ali kod kuće će ipak biti nešto posebno.

Uvođenje kategorije hiperautomobila najnovija je slama spasa koja je osigurala interes ove utrke u nadolazećim sezonama i vratila neka velika imena na mrežu.

Navijam za Vanwall. Ok, Le Mans možda jest u Francuskoj, ali nemojmo se zavaravati, to je primarno britanska utrka. Otkako je Bentley pobijedio već u drugom izdanju 1924., nigdje nema toliko fanatizma vezanog za ovu utrku, ai većinu publike uz stazu najčešće čini ekipa pristigla s druge strane La Manchea. Bez britanske opsjednutosti, pitanje je bi li Le Mans uopće i preživio.

Čak su 33 britanska vozača pobjeđivala ondje (više i od Francuza), a legende o jedinim pobjedama Aston Martina ja McLaren pridružile su se onima o sedam Jaguari i šest Bentleyjevih pobjeda. Vanwall je bila legendarna engleska momčad Formule 1 i, iako je ovaj današnji bolid zapravo austrijsko-njemačke proizvodnje, ipak je jedina ovogodišnja poveznica britanskih proizvođača s klasom hiperautomobila. Objektivno, najslabiji je predstavnik u njoj i neće pobijediti. Ne, barem Aston Martin ima lijepu priliku u najslabijoj LMGTE Am razreda.

Izvorni duh natjecanja

Navijam za Ferrari. Deveterostruki pobjednik (ai Alfa Romeo ostvario je četiri pobjede u vrijeme kad je Enzo Ferrari vodio tu trkaću momčad) ali uz posljednji trijumf još davne 1965.Ferrari se vratio nakon 50 godina.

Dobro, bio je privatnik i model po manjim klasama, ali ovo je uistinu prvi put nakon 1973. da dolazi (polu)tvornička momčad i to s velikim ambicijama. Nerijetko najbrži u jednom krugu, kao iu kvalifikacijama, ali još nedostaje ‘ono nešto’ da bi Ferrari bio al pari Toyoti. U svim je dosadašnjim utrkama ove sezone završio na postolju, ali nije još uspio i pobijediti. Kada bi Ferrariju to uspjelo ovog vikenda, već u prvoj sezoni nakon povratka, bila bi to sjajna i svugdje dobro prihvaćena priča. Prisjetimo se, Ferrari je legendučak i više nego u Formuli 1, gradio dominaciju u Le Mansuu, te se u svih ovih 50 godina snažno osjećalo da nedostaje.

Navijam za Glickenhaus. Amerikanci su u ovih 100 godina ostavili dubok trag, najčešće baziran na individualnoj zanosu pojedinaca poput Briggsa Cunninghama ja Dona Panoza. Ljudi čije su momčadi automobilima vlastite konstrukcije dolazile jako blizu pobjede na Le Mansu, ali ipak nikad ne bi uspjele i ostvariti (slično Mariju Andrettiju u vozačkoj konkurenciji), a James Glickenhaus je nastavljač te svijetle tradicije.

Ne, za razliku od većine, on je u kategoriji hiperautomobila prisutan od samog početka, pa možemo biti svjesni da se bori uglavnom protiv Vanwalla i bržih Oreca iz najbrojnije LMP2 kategorije, a da nemaju baš šape za ozbiljnu borbu protiv velikana. Američku fascinaciju Le Mansom potvrđuje i nastup momčadi Hendricks Motorsports na Chevrolet Camaro prilagođene NASCAR tehnički podaci. Fenomenalno su brzi u jednom krugu, u rangu LMP2 automobila, ali mogu li izdržati 24 sata?

Navijam za Cadillac. Marka koja vjerojatno zvuči najnevjerojatnije prosječnom gledatelju zapravo je povezana s ovim utrkom još od 1950. Ne, nikad nije bila blizu pobjede, ali ima top 10 plasmana i podsjeća na izvorni duh natjecanja.

Zašto se proizvođač limuzine, bez gotovo ikakvih dodirnih točaka sa sportom, ne bi nadao pobjedi? Objektivno, Cadillac će se u najboljem slučaju boriti s Porscheom, korakom iza glavnih favorita, ali vreba u sjeni i, ako bi kojim slučajem i pobijedio, to ne bi bilo na ‘američki’ način. Ne takav kakav jest Ford učinio 1960-ih, pomevši konkurenciju neusporedivo većim budžetom. Nažalost, upravo od tog Fordova dolaska Le Mansa nepovratno se promijenio, a pobjednički automobili uglavnom su prestali imati gotovo ikakvih dodirnih točaka sa cestovnim mjestima. Romantično doba utrke zamijenjeno je profesionalnim.

Povratak s ruba gašenja

Navijam za Porsche. Proizvođača koji je u profesionalnom razdoblju utrke postao sinonim za nju, više nego tko drugi, ikad. Prvu od rekordnih 19 pobjeda (drugi na vječnoj listi je njegov bratić Audi s 13, iz vremena najvećeg, Uzmi Kristensenu) ostvario je 1970. model 917a ako nešto ne smijete učiniti u Le Mansu, to je kladiti se protiv Porschee.

Svakako, ovo nisu 1970-ei 1980-e, vrijeme Jackyja Ickxa i gotovo totalne dominacije, no i nakon toga bi Porsche u gotovo svakom povratku uspio ostvariti još pokoju pobjedu, posljednji put ne tako davne 2017. godine. LMDh izazivač oznake 963 doima se kao treći najbrži bolid na gridu, ali brzina nipošto nije jedini faktor koji odlučuje na utrci od 24 sata. Dodatni razlog da se Porsche shvati ozbiljno je detalj o tome koja momčad nastupa s Porscheima — ni manje ni više nego Penske, najuspješnija ekipa u povijesti američkog automobilističkog sporta. Nedavno je opet osvojio Indy, ima pobjedu u Formuli 1 i Le Mans je jedini veliki skalp iz utrke svijeta koji joj još nedostaje…

Navijam za Toyota. Japanska je marka 2018. napokon prekinula višedesetljetni niz razočaranja i pehova i od tada ne prestaje gaziti sve pred sobom. U Le Mans dolazi po šestu uzastopnu pobjedu, i to nakon što je dobila prve tri ovogodišnje prvenstvene utrke.

Realno, ne poklopi li se neka enormna količina pehova, u tome će i uspjeti, čak i ako je u kvalifikacijama iza Ferrarija. Konkurenti teško mogu do pobjede ako makar i jedna od dviju Toyota na gridu ima koliko-toliko mirnu utrku. No, govorimo o 24 sata Le Mansa — gdje ama baš nitko, nikad, nije mogao očekivati ​​koliko-toliko mirnu utrku. Svakako, mrvicu sam lagao i zapravo ću ponajprije navijati protiv Toyotea, a za sve ostale — no, s druge strane, nije baš da pamtim da mi je ikada uspio navijati protiv Kamuija kobajašija… Kada ga već spominjem, ima na gridu i podosta drugih bivših F1 vozača, pa i prvaka, ali i celebritya, legendi drugih kategorija… Ma neću uopće o imenima; tko god nešto znači, bit će ondje i navijam da svima bude dobro, da ne bude ozbiljnijih incidenata i da gledamo lijepu i uzbudljivu utrku.

Zapravo, vjerujem da ste već shvatili u čemu je poanta.

Navijam za Le Mans.

Tijekom 100 godina ova je utrka nekoliko puta bila na rubu gašenja, gurana izvan fokusa uzletima nekih drugih trkaćih serija ili nečijom ‘dosadnom’ dominacijom, ali svaki bi se put nekako uspio izvući. Uvođenje kategorije hipercara najnovija je slamka spasa koja je osigurala zanimljivost ove utrke u sezonama koje dolaze i vratila neka velika imena na grid. Stoga se ovogodišnjoj utrci veselim više nego ma kojoj drugoj u ovom tisućljeću.

Jer će, tko god završio prvi, Le Mans opet pobijediti.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.

Ovaj je članak dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku za istraživačke serije odaberite jedan od paketa.